Okolinski nameti EU u funkciji dugoročno održivog razvoja

1.    UVOD
Zaštita okoline i održivi razvoj su među ključnim vrijednostima u Evropskoj uniji.
Zabrinutost u zaštiti okoliša za dobrobit sadašnjih i budućih generacija je sada u središtu međunarodne Agende o održivom razvoju (Konferencija Ujedinjenih naroda o okolišu i razvoju, Rio,1992. godine). Svijest o razmjerima štete u našem okruženju kroz neodržive privredne aktivnosti stalno raste. Posebno postoji rastuća svijest o potrebi za međunarodne akcije provođenja realnih i primjenjivih rješenja za smanjenje tih negativnih utjecaja na okolinu.
EU je postavila jasne ciljevi politike kako bi postigla svoje ciljeve zaštite okoline koji moraju biti preuzeti od strane društva u cjelini. To zahtijeva duboke promjene u mišljenju, u ekonomskim i društvenim strukturama, i potrošnje i načinu proizvodnje, a sve u cilju postizanja dugoročnog održivog razvoja.
Ekonomski instrumenti mogu se posmatrati kao važan alat za održivi razvoj. Od svih ekonomskih instrumenata u EU najviše se koriste fiskalni instrumenti kao učinkovito sredstvo za promicanje ciljeva zaštite okoline i naglašava u kojim slučajevima porezi i druge vrste fiskalnih instrumenata se međusobno nadopunjuju kako bi se postigli dugoročni ciljevi u zaštiti okoline i održivog razvoja.
Okolinski nameti su, inače sastavni dio (i) tzv. ekonomskih instrumenata. Postoje dvije kategorije nameta za zaštitu okoliša: nameti koji su zaduženi za emisije zagađujućih tvari (porezi na zagađenje voda i na emisiju buke u području aviosaobraćaja) i nameti koji su zaduženi za proizvode (porez na pesticide, troškove na benzin).
Okolinski nameti motiviraju na odgovornije ponašanje prema okolini jednim od ili kombinacijom osnovnih djelovanja- restriktivnim, represivnim ili podsticajnim. Najopćenitije rečeno, cilj nameta je postizanje okolinske (ekološke) efikasnosti, tj. postizanje zaštite okoline po razumnim, odnosno- ako je to moguće-najnižim, odnosno čak negativnim troškovima.
Zbir ekoloških političkih perspektiva uzetih u obzir u zakonima o oporezivanju pokazuje da fiskalna politika pomaže u stvaranju održivog razvoja.  Strategija održivosti EU predviđa učinkovit i djelotvoran razvoj, koji je i socijalno pravedan i ekološki održiv.
Nedostatak sredstava u siromašnim zemljama i zemljama u tranziciji koči sposobnost za održivi razvoj. Zaista, nedovoljna financijska sredstva su glavni razlog za praznine u provedbi dogovorene obaveze za održivi razvoj i akcijske programe iz Samita  o okolišu i održivom razvoju u Riju 1992. godine. Porezne prihode mogu pružiti vlade s održivim i predvidljivim resursima koji su im potrebne. Međutim, sposobnost vlade da prikupi porezne prihode sistemski potkopava nedostatak kapaciteta u poreznoj upravi, siromašan porezni sistem i neplaćanje obaveza.
Ovaj rad  daje pregled ključnih pitanja o ulozi okolinskih nameta kao troškova i kao učinkovito sredstvo za promicanje ciljeva zaštite okoliša i naglašava u kojim slučajevima okolinski nameti i druge vrste fiskalnih instrumenata se mogu iskoristiti kako bi se postigli dugoročni ciljevi u zaštiti okoline i održivog razvoja.

2.    EUROPSKA STRATEGIJA ODRŽIVOG RAZVOJA

Amsterdamski ugovor, temeljni dokument Europske unije, postavlja ostvarenje održivog razvoja Europe kao temeljnu zadaću. Europska unija je 2006. godine prihvatila novu Strategiju održivog razvoja za proširenu Europu, nakon temeljite revizije Göteborgške strategije održivog razvoja iz 2001.
Nova se Strategija bavi izazovima postupne promjene sadašnje neodrživosti u načinima proizvodnje i potrošnje te potrebom za integriranim pristupom pri oblikovanju smjernica i politika. Ona naglašava potrebu za solidarnošću i prepoznaje važnost jačanja partnerstva.
Svrha Strategije je prepoznati i razviti akcije koje će omogućiti EU postizanje kontinuiranog poboljšanja kvalitete življenja sadašnjih i budućih generacija, putem stvaranja održivih zajednica koje su u stanju upravljati i djelotvorno koristiti izvore te potaknuti ekološke i društvene inovativne potencijale u području gospodarstva, osigurati prosperitet, zaštitu okoliša i društvenu koheziju.
Strategija održivog razvoja EU donosi opće ciljeve i konkretne aktivnosti u sedam ključnih prioritetnih područja u razdoblju do 2010. godine većina kojih je u području zaštite okoliša:

•     Klimatske promjene i čiste energije
•     Održivi prijevoz
•     Održiva proizvodnja i potrošnja
•     Javno zdravstvo
•     Bolje upravljanje prirodnim resursima
•     Socijalna uključenost, demografija i migracije
•     Borba protiv globalnog siromaštva.