Sanacija deponija

Donošenjem Zakona o zaštiti životne sredine, Zakona o zaštiti prirode, Zakona o vodama, Zakona o zaštiti vazduha i Zakona o upravljanju otpadom te niza drugih podzakonskih propisa na bazi ovih zakona, u Bosni i Hercegovini su stvoreni i zakonski preduslovi za uspostavu integralnog sistema upravljanja otpadom. Prioriteti u upravljanju otpadom su: minimalno nastajanje otpada, smanjenje nastalog otpada po količini, tretiranje otpada za povrat sirovinskog materijala ili energije iz njega, odlaganje ostatka otpada na sanitarne deponije na ekološki prihvatljiv način onih vrsta otpada koje ne podliježu povratu komponenti, ponovnoj upotrebi ili proizvodnji energije.

Za uspostavu integralnog sistema upravljanja otpadom u Bosni i Hercegovini vremena je sve manje, jer svakim danom nastaju nove količine otpada, koje se odlažu najčešće u neuređene deponije otpada, bolje reći smetljišta ili odlagališta, koje trajno ugrožavaju zdravlje ljudi i životnu sredinu. Odlaganje i gomilanje otpada na neuređene deponije u Bosni i Hercegovini sigurno nije dugoročno prihvatljivo rješenje.

Posljednjih nekoliko godina u Bosni i Hercegovini čine se veliki napori za dostizanje standarda Evropske unije u oblasti integralnog sistema upravljanja otpadom. U ovom smislu doneseni su navedeni ekološki zakoni, a u toku su intenzivni radovi na projektovanju i izgradnji regionalnih deponija otpada u Zenici, Banjoj Luci, Tuzli, Mostaru i Bihaću. U Sarajevu je izgrađena i nalazi se u eksploataciji sanitarna deponija otpada “Smiljevići”, izgrađena po najstrožijim kriterijumima Evropske unije.

Pod uređenjem deponije se podrazumijeva sanacija postojećeg stanja odlagališta sa svrhom minimizacije postojećih negativnih uticaja koje deponija stvara na životnu sredinu, te zatvaranjem. Naime sve do danas se odlaganje otpada uglavnom provodilo nekontrolisano, odnosno na smetljištu se ne provode mjere kojima se smanjuje njegov štetni uticaj na sredinu; procjedne vode nekontrolisano odlaze u podzemlje, ne primjenjuje se dnevno prekrivanje otpada, ne vrši se otplinjavanje otpada itd. Nadalje, nema sistema za odvodnju oborinskih voda, ne postoji sistem za gašenje požara, ne prate se uticaji odlagališta na sredinu i sl. Takvo stanje deponije potrebno je što hitnije promijeniti, te preduzeti odgovarajuće mjere.

Godinama se komunalni te djelomično industrijski opasan i neopasan otpad, na većini deponija, odlagao neprimjereno i na ekološki neprihvatljiv način. Naime, nastale količine otpada odlagale su se nekontrolisano bez primjene bilo kakvih standarda i tehničkih kriterija odlaganja.