Zagađivanje i zaštita životnih namirnica

UVOD

Ishrana je nesumnjivo jedan od najvažnijih spoljnih činilaca koji uslovljavaju dobro ili loše zdravlje i utiču na radnu sposobnost i dužinu ljudskog života. Poznavanje i razumna primjena savremenih znanja o ishrani omogućavaju nam da svesno utičemo na životne procese u našem organizmu. Danas smo u stanju, ne samo da nabrojimo koji su sastojci hrane potrebni našem tijelu, već i u kojoj količini i u kakvom obliku ih ono najbolje iskorišćava.
Sva živa bića imaju primarni nagon za hranom. Pod hranom podrazumijevamo hranljive materije koje čovek uzima od biljnih i životinjskih proizvoda, kao i mineralnog dijela svijeta, radi održavanja života i radne sposobnosti. Vrlo je široka raznolikost u sastavu hrane ljudi s obzirom na mogućnosti, ukus, navike, klimu i dr. Ljudska hrana sastavljena je od hranljivih materija, tj. od onih jedinjenja koja se mogu izdvojiti iz namirnica biljnog i životinjskog porijekla u čistom stanju a služe za ishranu. Hranljive materije, osim vode i kiseonika, jesu bjelančevine, masti, ugljeni hidrati, organske kiseline, vitamini, mineralne materije.

Životne namirnice
Pod životnim namirnica se podrazumeva sve što se upotrebljava za hranu i piće u prerađenom ili neprerađenom stanju. U životne namirnice spadaju i začini,boje i sve druge materije ( aditivi ) koje se dodaju namirnicama radi konzervisanja,obogaćivanja ili popravke organoleptičkih svojstava.
Namirnice mogu biti:
Biljnog porijekla ( žitarice, voće, povrće )
Životinjskog porijekla ( meso, riba, jaja, mlijeko i dr. )
Mineralnog porijekla ( kuhinjska so )
Sintetičkog porijekla ( vinobran i mnogi drugi aditivi)

1.1 Izvori zagađivanja životnih namirnica
Zagađivanje nije jednostavno, ne potiče iz jednog izvora, već je kompleksno i može da obuhvati više različitih zagađujućih materija istovremeno. Takvo stanje naročito je izraženo u gradskim i industrijskim područjima.
Primjenom savremenih agrotehničkih mjera, čovjek ulaže velike napore kako bi povećao prinose, poboljšao kvalitet ili zaštitio namirnice od štetočina. U tu svrhu se koristi veliki broj raznovrsnih hemijskih supstanci. Osim toga, veliki broj istih supstanci dospijeva u namirnice iz zagađene životne sredine, tj. iz pojedinih njenih komponenata ( zemljišta, vode i vazduha ). Nagomilavanje hemijskih supstanci i drugih štetnih agenasa u hrani ( patogenih mikroorganizama, radioaktivnih supstanci… ) dovodi do njenog sve češćeg zagađivanja sa višestrukim štetnim posljedicama po čovjeka i životinje.
Prema prirodi zagađujućih materija, razlikuje se:
Hemijsko zagađivanje
Radioaktivno zagađivanje
Biološko zagađivanje

Hemijsko zagađivanje hrane
Hemijsko zagađivanje hrane izazivaju hemikalije koje se koriste u poljoprivrednoj i industrijskoj proizvodnji hrane- pesticide, aditivi, vještačka đubriva, hormone, antibiotici i teški metali. Osim toga, mnoge zagađujuće materije, posredstvom vazduha, vode ili zemljišta, takođe dospijevaju u hranu. Procenjuje se da od svih stranih supstanci koje uđu u čovjekov organizam, oko 90 % stiže posredstvom hrane, a samo mali dio posredstvom vode za piće i vazduhom.