Odlomak

UVOD

Životna sredina

Životnu sredinu čine nedeljiva celina različitih elemenata koji čine uslove za odvijanje života na Zemlji. Svi ti elementi su povezani u jedinstven ekološki sistem kao najviši nivo skladne organizovanosti i funkcionalnosti. Organizovan i usklađen ekološki sistem pruža mogućnosti za život ljudi i ostalih živih bića. Narušavanjem tog sistema, izraženo u poremećaju ravnoteže, dovodi do narušavanja životne sredine. To narušavanje je posledica brojnih promena u okruženju u kome se odvija život, kao što su: opšti ekonomski i privredni razvoj, industrijalizacija, urbanizacija savremenog sveta i dr.

Životna sredina je prirodni okvir u kome sva živa bića žive i deluju, koja su povezana uzajamnim uticajima. To znači, da pod pojmom životna sredina podrazumeva prostor (okolina) u kome živa bića u stalnim međusobnim odnosima i uticajima provode svoj život, i sama sredina koja utiče na život živih bića, kao što i oni utiču na nju. Svako živo biće je zavisno od svoje sredine i okoline i neraskidivo je povezano sa celokupnom neživom i živom prirodom koja ga okružuje.

 

 

 

Elementi životne sredine

Atmosfera, hidrosfera, litosfera, biljni, životinjski svet i mikroorganizmi čine neraskidivu celinu međuzavisnih elemenata koja se zove životna sredina.
Atmosfera Zemlje je vazdušni omotač čija se masa procenjuje na oko 56 000 gigatona. Prvi sloj atmosfere od 5,5 Km visine ima više od polovine, a do 30 km oko 98,00% mase vazduha.Gornja ganica atmosfere se gubi u kosmosu. Gasovi koji čine sastavne komponente vazduha su dobro izmešani, posebno u troposferi (ispod 8 km visine od Zemlje). Najvažniji su azot (78%) i kiseonik (21%), a zatim argon (0,94%), ugljen dioksid (0,03%). Vodena para koja je izuzetno značajna za padavine, prisutna je u promenljivim količinama od 0,20 do 2,60% u prizemnom sloju atmosfere.

Tokom dugog života na Zemlji došlo je i do promene u sastavu atmosfere. Za stvaranje atmosfere u kojoj se podržava život zaslužni su prvenstveno sunce i familija tzv. gasova staklene bašte , koji obezbeđuju povoljnu temperaturu vazduha na površini Zemlje, kao uslova za povoljan život i razvoj živih bića na Zemlji.

U poslednje vreme promene na zemlji su ubrzane, stanovništvo je naraslo preko pet puta u odnosu na 1800. godinu, kada je na Zemlji bilo milijardu ljudi. Došlo je do snažne industrijalizacije, urbanizacije i neviđenog antropogenog pritiska na prirodnu sredinu. U periodu od 1900 do 1986. godine svetski bruto proizvod porastao je sa oko 600 na 13000 milijardi dolara, tj. gotovo 22 puta, uz dvanaestruko povećanje potrošnje fosilnih goriva.

Demografska ekspozicija stanovništva dovodi do povećanja korišćenja svih resursa koji se nalaze u prirodi, prvenstveno fosilnih goriva (ugalj, nafta, prirodni gas) čijim se sagorevanjem u atmosferu izbacuje ugljen-doksid. Najveći zagađivači atmosfere su termoelektrane, industrija građevinskog materijala, postrojenja hemijske industrije, rafinerije nafte, saobraćaj i stotine hiljada dimnjaka u posedu domaćinstava koja se greju na ugalj. Najveći zagađivač u gradu je automobil za koji se može reći da je hemijska fabrika na točkovima. Samo u okviru jednog dana vožnje putnički automobil izbaci u vazduh oko kilogram štetnih gasova. Krčenjem šuma smanjuje se apsorpcija ugljenika i povećava količina ugljen-dioksida u atmosferi, ali se tako povećava emisija metana iz zemlje i poljoprivrednih aktivnosti. Smatra se da sa Zemlje godišnje nestane do 100 000 hektara šuma. Šume Amazonije su za poslednjih 50 godina posečena za 1/5. Na taj način, uveliko je smanjena proizvodnja kiseonika koji je neophodan za održavanje života na Zemlji.

Ljudska civilizacija tehnologiju zasniva na korišćenju velikih količina fosilnih goriva i drugih mineralnih i prirodnih sirovina. Sagorevanjem fosilnih goriva stvaraju se otpadne materije koje se emituju u atmosferu (ugljen-dioksid), zagađuju je, i pomešane sa drugim materijama ponovo padaju na zemlju i tako zagađuju vazduh, vodu, zemlju i vegetaciju. Na taj način se onemogućava reprodukcija biljnog pokrivača neophodnog za ishranu živog sveta i obnovu kiseonika na planeti. Sve to utiče na održavanje živog sveta u celini. Procenjuje se da se godinu dana potroši više fosilnih goriva nego što je prirodnim putem stvarano za milion godina.

Osim toga što zagađeni vazduh deluje negativno na ljudsko zdravlje, njegove posledice su dalekosežne i na prirodne cikluse i na prirodne vrednosti. One se manifestuju na različite načine, ali su najveće kod promene klime na planeti, što u povratnoj sprezi znači promene u celokupnom živom svetu. Posledice tih promena su kisele kiše, efekat staklene bašte, poremećen hidrološki ciklus i smanjenje ozonskog sloja.

Hidrosferu čini vodeni omotač zemlje. Hidrosfera predstavlja ukupnu količinu vode na Zemlji i u atmosferi. Najveći deo vodene mase, 97,39%nalazi se u okeanima i morima, a 0,01% na polarnim ledenim površinama Artika i Antartika. Prekomerno zagrevanje Zemlje dovelo bi do otapanja leda i podizanja nivoa svetskih mora.

Naučnici predviđaju da će temperatura Zemlje da poraste između 1,4 i 5,8°C, podižući nivo mora između 0,09 i 0,88 metara za sledećih 100 godina, upozoreno je iz UN. Takve promene će uništiti neke ekosisteme. U našem veku nastupa povećan rizik od čestih suša i obilnih kiša u mnogim regionima sveta. Treba istaći da samo 0,6% vodene mase ostaje ljudima za piće i druge potrebe.

Dakle, sveža voda koja je najpotrebnija ljudima i životinjama, čini veoma mali deo ukupne vodene mase na Zemlji. Slatka voda nije podjednako raspoređena na planeti.

Litosfera sadrži glavne naslage neorganskih materija koje ljudi koriste preko vode ili vazduha. Međutim, litosfera raspolaže ograničenim količinama minerala za opstanak živih bića. Litosfera nije svuda pogodna za razvoj biljaka koje su uslov za život živih bića. Poljoprivredno zemljište daje najbolje uslove za proizidnju hrane. Površina poljoprivrednog zemljišta u svetu iznosila je 1980. godine preko 4 milijarde hektara, jedan hektar na svakog stanovnika Zemlje. Sada je taj odnos manji s obzirom na degradaciju poljoprivrednog zemljišta.

Važni elementi životne sredine su biljke, životinje i mikroorganizmi. Biljke su značajne kao proizvođači organskih materija i kao bitan elemenat energetskog toka. Biljke pretvaraju sunčevu energiju u hemijsku energiju veoma bitnu u ishrani živih bića. Atmosfera, hidrosfera i litosfera čine neživu prirodnu sredinu. Živu prirodnu sredinu čine biljke, životinje i mikroorganizmi.

Životinje i mikroorganizmi su potrošači energije i mineralnih sirovina koje proizvode biljke.
Mikroorganizmi su nevidljivi jednoćelijski organizmi koji svojim osobinama čine prelaz između životinjskog i biljnog sveta. Obavljaju važnu funkciju u kružnom kretanju materije

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Više u Zaštita životne sredine

Komentari