Odlomak

1.Uvod

Uz vojne uspehe, neumorni Dioklecijan preduzeo je i velike promene državne uprave i vojske. One su imale tri osnovna cilja: da vladara uzdignu na stepen božanstva, da preurede centralnu vlast i da uvećaju vojsku. Glavna Dioklecijanova reforma, osim uvođenja vlasti tetrarhije, ticala se upravljanja celim carstvom. Ranije provincije su usitnjene i podeljene na dve ili tri manje administrativne jedinice pod istim nazivom. Tako su od 48 stvorene 104 provincije kojima su upravljali guverneri (rektori ili praeses). Provincije su grupisane u 13 većih oblasti nazvanih dioceze, kojima su upravljali vikari koji su bili podređeni samom caru. Zanimljivo je da su ovi nazivi do danas opstali u okviru hrišćanske crkve. Najzad, celo carstvo bilo je podeljeno na četiri prefekture koje su bile u nadležnosti pretorijanskih prefekata – najviših državnih činovnika posle cara. Četiri prefekture nosile su nazive: Galija, Italija, Ilirik i Istok.
Skulpture prikazuju Dioklecijana i njegove suvladare, a davno su donete iz Konstantinopolja u Veneciju gde se i danas nalaze.
Skulpture prikazuju Dioklecijana i njegove suvladare, a davno su donete iz Konstantinopolja u Veneciju gde se i danas nalaze.
Ilirik, sa sedištem u Sirmijumu, obuhvatao je dioceze: Panonija, Dakija, Makedonija i Trakija, odnosno oblasti današnjeg Balkana i Mađarske. Nakon prelaska Dioklecijana na dvor u Nikomediju (Mala Azija), u Sirmijumu je svoj dvor imao cezar ovog dela Carstva, Galerije.

2.Dioklecijan

Prvi vladar posleSeptimija Severa koji će se duže vreme održati odlikovao se više organizacionim nego vojnim sposobnostima. Dioklecijan (284-305), sin oslobođenika i možda rođen kao rob, bio je konzervativan i odan starrim rimskim vrednostima. Ali, on je pre svega želeo da učvrsti carstvo, a to je zahtevalo primenu radikalnih mera. Zato su njegove reforme, koje obeležavaju početak poslednjeg perioda u istorji rimske države, pokušaj da se nečim novim održi onoliko starog koliko je moguće.
Da bi centralna vlast bila efikasnija Diokcelijan je izabrao savladara, Maksimilijana: obojica sui mala titule ,,avgusta” i upravljala su u načelu celim carstvom zajedno, ali je faktički dioklecijan iz Nikomedije vladao istočnom, a Maksimilijan iz Milana zapadnim delom carstva. Svaki od njih je imao mlađeg kolegu, ,,cezara”, kao savladara i naslednika. Tako je carstvo dobilo istovremeno četiri usaglašena vladara, pa je sistem nazvan ,,tetrarhija” (vladavina četvorice). U skladu sa Dioklecijanovim planom, on i Maksimijan su 305.godine abdicirali, a njihova mesta su zauzeli cezari Galerije i Konstancije Hlor. Ali, tetrarhija je uskoro zaboravljena u novim borbama oko prestola.

2.1.Dioklecijanove reforme

Dioklecijanovom reformom centralne vlasti ustanovljena je tetrarhija, poseban sistem upravljanja rimskom državom, po kome je vrhovna vlast podeljena između četvorice vladara – dva cara sa titulom avgust i njihova dva usvojenika sa titulom cezar. Za razumevanje spomenika dvorske arhitekture o kojima će ovde biti reči važna je suština te reforme, izrazito harizmatski karakter novouspostavljene vlasti, koji se ispoljava u činjenici da je vladar proglašen i stvarno smatran “gospodarem i bogom”, u uvođenju složenog dvorskog ceremonijala, u stvaranju prigodnih mitova o avgustima i cezarima, a posebno u imenovanju naslednika koje obavlja sam harizmatski gospodar. Dioklecijanov političko-ideološki program podržavao je legitimnost te vlasti na taj način što je predviđao izgradnju velelepnih zdanja, česta putovanja gospodara po Carstvu, dotle neviđen luksuz i smišljeno veličanje vladarevih izuzetnih sposobnosti i vrlina, a sve sa ciljem da se izmeni mentalitet najširih masa, odnosno da se delatni, slobodni građani preobraze u pokorne podanike. Da bi novom sistemu upravljanja državom obezbedio dugovečnost, Dioklecijan je božansku filijaciju izjednačio s dinastičkom: sebe je proglasio Jupiterom, a svog savladara Maksimilijana – Herkulom. Jedino činom usinovljenja, tj. uključivanjem u ovu Jupiterovu porodicu, stiče se pravo na rimski presto. S druge strane, kako bi novo ustrojstvo vlasti zauvek živelo, Dioklecijan je u reformu upravljanja državom uneo i odredbu kojom je neposredno motivisana izgradnja palata u Splitu i Gamzigradu. Ta odredba, u istorijskim izvorima redovno proizvoljno tumačena, sastojala se u sledećem: kad avgusti proslave dvadesetogodišnjicu svoje vladavine (vicenallia), oni će se dragovoljno odreći prestola i svoja mesta, prava i titule prepustiti cezarima.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Pravo

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari