Rimsko pravo – skripta
Objavio Sergejss1 25. mart 2024.
Seminarski radovi, Skripte, Pravo
Objavio lari 17. jun 2015. Prijavi dokument
1.Uvod
Uz vojne uspehe, neumorni Dioklecijan preduzeo je i velike promene državne uprave i vojske. One su imale tri osnovna cilja: da vladara uzdignu na stepen božanstva, da preurede centralnu vlast i da uvećaju vojsku. Glavna Dioklecijanova reforma, osim uvođenja vlasti tetrarhije, ticala se upravljanja celim carstvom. Ranije provincije su usitnjene i podeljene na dve ili tri manje administrativne jedinice pod istim nazivom. Tako su od 48 stvorene 104 provincije kojima su upravljali guverneri (rektori ili praeses). Provincije su grupisane u 13 većih oblasti nazvanih dioceze, kojima su upravljali vikari koji su bili podređeni samom caru. Zanimljivo je da su ovi nazivi do danas opstali u okviru hrišćanske crkve. Najzad, celo carstvo bilo je podeljeno na četiri prefekture koje su bile u nadležnosti pretorijanskih prefekata – najviših državnih činovnika posle cara. Četiri prefekture nosile su nazive: Galija, Italija, Ilirik i Istok.
Skulpture prikazuju Dioklecijana i njegove suvladare, a davno su donete iz Konstantinopolja u Veneciju gde se i danas nalaze.
Skulpture prikazuju Dioklecijana i njegove suvladare, a davno su donete iz Konstantinopolja u Veneciju gde se i danas nalaze.
Ilirik, sa sedištem u Sirmijumu, obuhvatao je dioceze: Panonija, Dakija, Makedonija i Trakija, odnosno oblasti današnjeg Balkana i Mađarske. Nakon prelaska Dioklecijana na dvor u Nikomediju (Mala Azija), u Sirmijumu je svoj dvor imao cezar ovog dela Carstva, Galerije.
2.Dioklecijan
Prvi vladar posleSeptimija Severa koji će se duže vreme održati odlikovao se više organizacionim nego vojnim sposobnostima. Dioklecijan (284-305), sin oslobođenika i možda rođen kao rob, bio je konzervativan i odan starrim rimskim vrednostima. Ali, on je pre svega želeo da učvrsti carstvo, a to je zahtevalo primenu radikalnih mera. Zato su njegove reforme, koje obeležavaju početak poslednjeg perioda u istorji rimske države, pokušaj da se nečim novim održi onoliko starog koliko je moguće.
Da bi centralna vlast bila efikasnija Diokcelijan je izabrao savladara, Maksimilijana: obojica sui mala titule ,,avgusta” i upravljala su u načelu celim carstvom zajedno, ali je faktički dioklecijan iz Nikomedije vladao istočnom, a Maksimilijan iz Milana zapadnim delom carstva. Svaki od njih je imao mlađeg kolegu, ,,cezara”, kao savladara i naslednika. Tako je carstvo dobilo istovremeno četiri usaglašena vladara, pa je sistem nazvan ,,tetrarhija” (vladavina četvorice). U skladu sa Dioklecijanovim planom, on i Maksimijan su 305.godine abdicirali, a njihova mesta su zauzeli cezari Galerije i Konstancije Hlor. Ali, tetrarhija je uskoro zaboravljena u novim borbama oko prestola.
2.1.Dioklecijanove reforme
Dioklecijanovom reformom centralne vlasti ustanovljena je tetrarhija, poseban sistem upravljanja rimskom državom, po kome je vrhovna vlast podeljena između četvorice vladara – dva cara sa titulom avgust i njihova dva usvojenika sa titulom cezar. Za razumevanje spomenika dvorske arhitekture o kojima će ovde biti reči važna je suština te reforme, izrazito harizmatski karakter novouspostavljene vlasti, koji se ispoljava u činjenici da je vladar proglašen i stvarno smatran “gospodarem i bogom”, u uvođenju složenog dvorskog ceremonijala, u stvaranju prigodnih mitova o avgustima i cezarima, a posebno u imenovanju naslednika koje obavlja sam harizmatski gospodar. Dioklecijanov političko-ideološki program podržavao je legitimnost te vlasti na taj način što je predviđao izgradnju velelepnih zdanja, česta putovanja gospodara po Carstvu, dotle neviđen luksuz i smišljeno veličanje vladarevih izuzetnih sposobnosti i vrlina, a sve sa ciljem da se izmeni mentalitet najširih masa, odnosno da se delatni, slobodni građani preobraze u pokorne podanike. Da bi novom sistemu upravljanja državom obezbedio dugovečnost, Dioklecijan je božansku filijaciju izjednačio s dinastičkom: sebe je proglasio Jupiterom, a svog savladara Maksimilijana – Herkulom. Jedino činom usinovljenja, tj. uključivanjem u ovu Jupiterovu porodicu, stiče se pravo na rimski presto. S druge strane, kako bi novo ustrojstvo vlasti zauvek živelo, Dioklecijan je u reformu upravljanja državom uneo i odredbu kojom je neposredno motivisana izgradnja palata u Splitu i Gamzigradu. Ta odredba, u istorijskim izvorima redovno proizvoljno tumačena, sastojala se u sledećem: kad avgusti proslave dvadesetogodišnjicu svoje vladavine (vicenallia), oni će se dragovoljno odreći prestola i svoja mesta, prava i titule prepustiti cezarima.
Objavio Sergejss1 25. mart 2024.
Objavio mob0629649492 25. mart 2024.
Objavio dragicamilica 25. mart 2024.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Komentari
You must be logged in to post a comment.