Odlomak

 

,,Društveni pokreti mogu se zamisliti kao kolektiviteti koji sa izvesnim stepenom organizacije i kontinuiteta, sa ciljem izazivanja ili odbrane postojećeg autoriteta, bez obzira da li je on zasnovan institucionalno ili kulturno, deluju van institucionalnih ili organizacionih kanala u grupi, organizaciji, društvu, kulturi ili svetskom poretku čiji su deo.’’ Za razliku od spontanih masovnih akcija kao što su pobuna ili čak ustanak, pokreti imaju odeđeni nivo nameravane akcije zarad priznatog društvenog cilja. Društveni pokreti nemaju čvrstu organizaciju, za razliku od političkih stranaka, ali unutar velikih pokreta (npr. Feministički, radnički, ekološki) stvara se nekoliko organizovanih političkih grupa. Glavni kriterijum koji ih razlikuje od interesnih grupa je težnja za promenom. Samo postojanje pokreta je razlog nezadovoljstva društvenim poretkom. Neki društveni pokreti broje veoma mali broj članova do nekoliko desetina, dok ovi drugi broje hiljade pa čak ponekad i milione članova pokreta.
Radnički pokreti i pokreti slobode govora, kao prva dva nastala društvena pokreta, predstavljaju tzv. klasične pokrete, dok novonastali pokreti u međuvremenu svim sferama savremenog društva bivaju zastupljeni. Radnički pokreti se mogu opisati kao borbena udruženja čije je polje delovanja povezano sa širenjem kapitalističkih preduzeća. Njihovi su koreni u ekonomskom poretku kapitalizma, a posebno u nastojanju da se postigne kontrola preko sindikata i drugih organizacija nad radnim mestom, kao i da se indirektno utiče na društvenu vlast.
Demokratski pokreti počeli su da se pojavljuju u poljima institucionalnog nadzora i administrativne političke kontrole; Oni pored pokreta za političku participaciju uključuju, po Gidensovom mišljenju i neke oblike nacionalističkih pokreta, kao pokreta za kolektivna prava.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Više u Sociologija

Komentari