Odlomak

 

Staklena bašta
Staklena bašta je građevina gde se kultivišu biljke. Staklena bašta je sagrađena od stakla; ona se zagreva jer sunčevo elektromagnetno zračenje zagreva biljke, zemlju i ostale stvari unutar građevine. Vazduh zagrejan toplotom sa vrućih unutrašnjih površina se zadržava u građevini uz pomoć krova i zida.
Staklo korišćeno za staklene bašte radi kao selektivni medij prenosa za različite spektralne frekvencije, a njegov efekat je da zarobi energiju unutar staklene bašte, koja zagreva i biljke i zemlju. Ovo otopljava vazduh u blizini zemlje, a vazduh ne može da se podigne i ode. Ovo može da se demonstrira otvaranjem malog prozora blizu krova staklene bašte: temperatura znatno opada. Ovaj princip je osnova autoventilacionog automatskog sistema za rashlađivanje. Staklene bašte, dakle, rade zarobljavajući elektromagnetno zračenje i sprečavajući konvekciju.
Staklene bašte se često koriste za uzgajanje cveća, povrća, voća i duvana. Duvan, povrće i cveće se gaje u staklenim baštama u kasnu zimu i rano proleće, a onda se prenose napolje kako vreme otopljava. Započete biljke su obično dostupne baštovanima na pijacama za vreme prenošenja (presađivanja).
Zatvoreno okruženje staklene bašte ima svoje posebne uslove, u poređenju sa proizvodnjom napolju. Štetočine i bolesti, kao i velike vrućine i vlažnosti vazduha, moraju da se kontrolišu, a navodnjavanje je obavezno za pružanje vode. Moguće je da su potrebni značajni dodaci u vidu toplote i svetlosti, posebno kod zimske proizvodnje povrća toplog vremena. Posebne vrste određenih kultura, kao na primer paradajza, se generalno koriste za komercijalnu proizvodnju.
Staklene bašte su od sve većeg značaja u snabdevanju hranom za zemlje velikih geografskih širina. Najveći kompleks staklenih bašta na svetu je u Limingtonu u Ontariju (blizu najjužnije tačke Kanade) gde oko 0.8 km² paradajza raste u potpunosti ispod stakla.
Staklene bašte štite rasade od prevelike toplote ili hladnoće, štite biljke od mećava prašine i onemogućavaju pristup štetočinama. Kontrola svetlosti i temperature omogućava staklenim baštama da pretvore neobradivo zemljište u obradivo. Staklene bašte mogu da nahrane izgladnele nacije gde kulture ne mogu da opstanu usled teških pustinja i arktičkih pustara. Hidroponika se takođe može koristiti u staklenim baštama kako bi se najbolje iskoristio unutrašnji prostor.
Biolog Džon Tod je izumeo staklenu baštu koja pretvara kanalizacionu u pijaću vodu, putem prirodnih procesa bakterija, biljaka i životinja.
Plastenik
Plastenik je varijacija staklene bašte gde se stakla koristi se providna plastična folija. Vreme izrade je brže a troškovi su znatno manji jer je plastična folija daleko jeftinija od stakla a i lakše se ugrađuje.
Pojam efekta staklene baste
U vremenu u kome živimo, osnovni ideal čoveka je uvećanje materijalnog bogatstva i sopstvenog standard, često na uštrb drugih, i gotovo uvek zanemarujući fundamentalne vrednosti kao što su zdravlje ljudi i globalno gledano, opstanak sopstvene vrste. Delujući na način na koji dela, savremeni čovek može sebe lako dovesti u situaciju da mu ono što je bilo naočigled najvažnije postane nebitno a “nebitno” postane suština. Ovde je zapravo reč o ukupnosti uslova, posrednih i naposrednih, trenutnih i budućih koji mogu, ako se nešto ne preduzme, dovesti do fatalnih posledica na planetarnom nivou.
Prva stavka od koje treba krenuti u analizi problema je svakako vazduh. Čist vazduh je osnov za zdravlje i život ljudi i čitavog ekosistema. Vazduh je smesa gasova koja čini atmosferu, a sastoji se približno od 4/5 azota, 1/5 kiseonika i vrlo malih količina plemenitih gasova, ugljen dioksida, vodonika, ozona, vodene pare i raznih nečistoća. Nevolje nastaju kada se ovaj odnos poremeti. To se naziva efekat staklene bašte.
Efekat staklene bašte nastaje zbog toga što Zemlja i molekuli u atmosferi apsorbuju Sunčevu toplotu. Toplota koja stiže sa Sunca pada na Zemlju, odatle se odbija i najvećim delom odlazi daleko od Zemlje. Ali tako je bilo nekad, međutim aktivnosti ljudi ostavljaju velike “ožiljke” na našoj planeti. Korišćenjem sve većeg broja različitih hemijskih jedinjenja u svakodnevnom životu ljudi su promenili sastav gasova u atmosferi naše planete. Ova promena hemijskog sastava atmosfere dovela je do toga da, umesto da propušta toplotu odbijenu sa površine, atmosfera počne da zadržava odbijenu toplotu. Na ovaj način se cela atmosfera sve više zagreva.

No votes yet.
Please wait…

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari