Odlomak

Ekološki menadžment u funkciji zaštite i unapređenja životne sredine

UVOD

Nagli porast ekoloških problema i njihova realna pretnja egzistencijalnom opstanku biljnog, životinjskog i ljudskog društva, nametnulo je potrebu da se ova izuzetno značajna oblast pravno uredi I osankcioniše, ne samo lokalnim, već i regionalnim i medjunarodnim normama. U radu je izloženo pravo zaštite životne sredine kao prirodno, lično i neotudjivo pravo čoveka, i kao takvo vezano je za njegov život i zdravlje kao najveću ljudsku i civilizacijsku vrednost. To je bez sumnje jedno od “najhumanijih”prava koja pripadaju čoveku kao ”homo sapiensu” i bez tog prava sva ostala prava ”svode se na ništa”. Pored toga, u radu je osvetljen medjunarodno-pravni aspekt zaštite životne sredine i brojna akta medjunarodnih organizacija (OUN, OECD,OEPS) koja predstavljaju conditio sine qua non za nastanak i razvoj našeg ekološkog zakonodavstva, u kojem su utvrdjena prava radnih ljudi i gradjana, državnih organa I organizacija za zaštitu životne sredine. Ekološko obrazovanje sastavni je deo našeg obrazovno-vaspitnog sistema. Cilj toga obrazovanja je da čovek čuva i unapredjuje svoju životnu sredinu, kako bi postal sastavni deo njegovog života, rada i biološkog opstanka
Strategija nacionalne bezbednosti, kao celovit i trajan program u savremenim uslovima treba da obezbedi jedinstvene osnove angažovanja umnih, duhovnih i materijalnih potencijala zajednice, uz saradnju i uspešno funkcionisanje spoljne i unutrašnje politike i bezbednost od svih oblika oblika zagađenja-ugrožavanja radne i životne sredine. Onaj ko ne bude u stanju da efikasno predviđa probleme i promene na globalnom, regionalnom i unutrašnjem planu, u fizionomiji savremenih sukoba i konflikata, neće moći uspešno da profiliše sistem ekobezbednosti. Ekološko obrazovanje ima zadatak da formira svest, u prvom redu mladih ljudi, o nužnosti zdrave, ekološki čiste sredine primerene i dostojne čoveku, o potrebi očuvanja ekološke ravnoteže u čovekovoj sredini, i o opasnostima koje nastaju od narušavanja te ravnoteže. Ekološka svest ne nastaje spontano, sama po sebi, već u procesu komunikaciji, vaspitanja I obrazovanja. Sticanje znanja o zaštiti čovekove sredine najneposredniji je činilac formiranja I razvoja ekološke svesti, odnosno bez ekološkog obrazovanja nema ekološke svesti.

1. OPŠTI PROBLEMI ZAŠTITE ŽIVOTNE SREDINE
Kako se zemlje sve više razvijaju, a ljudi sve više uživaju u ekonomskom blagostanju, sve više se ukazuje potreba za povećanjem kvaliteta života. Ovo se ogleda u potrebi za zdravijim životom, čistim vazduhom, vodom i ulicama, kao i zaštiti gradskih i seoskih sredina, kako bi se ono što je najvrednije moglo preneti narednim generacijama.
Tokom procesa svog razvoja čovečanstvo je imalo bezgranično poverenje u svoje znanje i bezazlenost posledica svojih dela. Ma o kakvim se otkrićima radilo, napretku industrije i trgovine, ma koliko se čovek množio i uništavao druge životinjske vrste, bez obzira na promene mora ili pejzaža, čovek je verovao da će svet ostati uglavnom isti. Danas se pouzdano zna da to nije tačno, i da je upravo čovek svojim svesnim aktivnostima promenio (narušio) sliku svoje životne okoline. Ovo saznanje ima uticaje na društvo i međunarodne odnose.
Svetski problem je skup regionalnih i lokalnih pritisaka na okolinu. Zagađena okolina jedne zemlje, vremenom postaje svetski problem. Okeani, kontinenti i atmosfera su zajednička dobra čija zaštita zahteva saradnju svih zemalja. Međunarodna razmena znanja omogućava napredak u razvoju naučnih saznanja o problemima zaštite životne okoline i načinima njihovog rešavanja. Međutim, mere koje su jednoj zemlji relativno lako izvodljive, u drugoj zemlji mogu biti nemoguće. Ovo je naročito slučaj u zemljama u razvoju, jer su njihovi prioriteti drugačiji od onih u razvijenim industrijskim zemljama. Treba ipak dodati i to da su razvijene zemlje sveta i najveći zagađivači pa je na njima i najveća odgovornost u sprovođenju mera na sveobuhvatnoj zaštiti životne sredine. Razmotrimo detaljnije probleme zaštite životne sredine koji se, recimo, vezuju za saobraćajnu delatnost.
Ekonomsko, društveno i lično blagostanje ljudi, u svojstvu proizvođača, potrošača ili putnika, zavisi od razvijenosti saobraćajnog sistema. Efikasno funkcionisanje drumskog (putnog) saobraćaja, podrazumeva prave puteve na pravom mestu. Međutim, putevi i saobraćaj koji se na njima odvija mogu imati raznolike uticaje na okolinu. Na primer, zaobilaznice izmeštajući saobraćaj iz centra gradova i naselja, smanjuju buku i zagađenost u njima, ali opterećuju sredine koje do tada nisu imale problema sa zaštitom okoline. Ovakvi uticaji na životnu sredinu mogu biti kvantifikovani, a mogu se preduzeti mere da se negativne posledice uklone ili ublaže. Pri tom, mora se voditi računa da se izbegne puko kvantifikovanje elemenata koji se mogu izmeriti i njihova primena kao opšte rešenje suštinskih i estetskih aspekata već donete odluke.

No votes yet.
Please wait…

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Više u Zaštita životne sredine

Komentari