Proizvodnja biljaka u zaštićenom prostoru
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Seminarski radovi, Skripte, Zaštita životne sredine
Objavio ajlicaaaa 26. februar 2015. Prijavi dokument
Ekološki menadžment u funkciji zaštite i unapređenja životne sredine
UVOD
Nagli porast ekoloških problema i njihova realna pretnja egzistencijalnom opstanku biljnog, životinjskog i ljudskog društva, nametnulo je potrebu da se ova izuzetno značajna oblast pravno uredi I osankcioniše, ne samo lokalnim, već i regionalnim i medjunarodnim normama. U radu je izloženo pravo zaštite životne sredine kao prirodno, lično i neotudjivo pravo čoveka, i kao takvo vezano je za njegov život i zdravlje kao najveću ljudsku i civilizacijsku vrednost. To je bez sumnje jedno od “najhumanijih”prava koja pripadaju čoveku kao ”homo sapiensu” i bez tog prava sva ostala prava ”svode se na ništa”. Pored toga, u radu je osvetljen medjunarodno-pravni aspekt zaštite životne sredine i brojna akta medjunarodnih organizacija (OUN, OECD,OEPS) koja predstavljaju conditio sine qua non za nastanak i razvoj našeg ekološkog zakonodavstva, u kojem su utvrdjena prava radnih ljudi i gradjana, državnih organa I organizacija za zaštitu životne sredine. Ekološko obrazovanje sastavni je deo našeg obrazovno-vaspitnog sistema. Cilj toga obrazovanja je da čovek čuva i unapredjuje svoju životnu sredinu, kako bi postal sastavni deo njegovog života, rada i biološkog opstanka
Strategija nacionalne bezbednosti, kao celovit i trajan program u savremenim uslovima treba da obezbedi jedinstvene osnove angažovanja umnih, duhovnih i materijalnih potencijala zajednice, uz saradnju i uspešno funkcionisanje spoljne i unutrašnje politike i bezbednost od svih oblika oblika zagađenja-ugrožavanja radne i životne sredine. Onaj ko ne bude u stanju da efikasno predviđa probleme i promene na globalnom, regionalnom i unutrašnjem planu, u fizionomiji savremenih sukoba i konflikata, neće moći uspešno da profiliše sistem ekobezbednosti. Ekološko obrazovanje ima zadatak da formira svest, u prvom redu mladih ljudi, o nužnosti zdrave, ekološki čiste sredine primerene i dostojne čoveku, o potrebi očuvanja ekološke ravnoteže u čovekovoj sredini, i o opasnostima koje nastaju od narušavanja te ravnoteže. Ekološka svest ne nastaje spontano, sama po sebi, već u procesu komunikaciji, vaspitanja I obrazovanja. Sticanje znanja o zaštiti čovekove sredine najneposredniji je činilac formiranja I razvoja ekološke svesti, odnosno bez ekološkog obrazovanja nema ekološke svesti.
1. OPŠTI PROBLEMI ZAŠTITE ŽIVOTNE SREDINE
Kako se zemlje sve više razvijaju, a ljudi sve više uživaju u ekonomskom blagostanju, sve više se ukazuje potreba za povećanjem kvaliteta života. Ovo se ogleda u potrebi za zdravijim životom, čistim vazduhom, vodom i ulicama, kao i zaštiti gradskih i seoskih sredina, kako bi se ono što je najvrednije moglo preneti narednim generacijama.
Tokom procesa svog razvoja čovečanstvo je imalo bezgranično poverenje u svoje znanje i bezazlenost posledica svojih dela. Ma o kakvim se otkrićima radilo, napretku industrije i trgovine, ma koliko se čovek množio i uništavao druge životinjske vrste, bez obzira na promene mora ili pejzaža, čovek je verovao da će svet ostati uglavnom isti. Danas se pouzdano zna da to nije tačno, i da je upravo čovek svojim svesnim aktivnostima promenio (narušio) sliku svoje životne okoline. Ovo saznanje ima uticaje na društvo i međunarodne odnose.
Svetski problem je skup regionalnih i lokalnih pritisaka na okolinu. Zagađena okolina jedne zemlje, vremenom postaje svetski problem. Okeani, kontinenti i atmosfera su zajednička dobra čija zaštita zahteva saradnju svih zemalja. Međunarodna razmena znanja omogućava napredak u razvoju naučnih saznanja o problemima zaštite životne okoline i načinima njihovog rešavanja. Međutim, mere koje su jednoj zemlji relativno lako izvodljive, u drugoj zemlji mogu biti nemoguće. Ovo je naročito slučaj u zemljama u razvoju, jer su njihovi prioriteti drugačiji od onih u razvijenim industrijskim zemljama. Treba ipak dodati i to da su razvijene zemlje sveta i najveći zagađivači pa je na njima i najveća odgovornost u sprovođenju mera na sveobuhvatnoj zaštiti životne sredine. Razmotrimo detaljnije probleme zaštite životne sredine koji se, recimo, vezuju za saobraćajnu delatnost.
Ekonomsko, društveno i lično blagostanje ljudi, u svojstvu proizvođača, potrošača ili putnika, zavisi od razvijenosti saobraćajnog sistema. Efikasno funkcionisanje drumskog (putnog) saobraćaja, podrazumeva prave puteve na pravom mestu. Međutim, putevi i saobraćaj koji se na njima odvija mogu imati raznolike uticaje na okolinu. Na primer, zaobilaznice izmeštajući saobraćaj iz centra gradova i naselja, smanjuju buku i zagađenost u njima, ali opterećuju sredine koje do tada nisu imale problema sa zaštitom okoline. Ovakvi uticaji na životnu sredinu mogu biti kvantifikovani, a mogu se preduzeti mere da se negativne posledice uklone ili ublaže. Pri tom, mora se voditi računa da se izbegne puko kvantifikovanje elemenata koji se mogu izmeriti i njihova primena kao opšte rešenje suštinskih i estetskih aspekata već donete odluke.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Objavio Makimikihaos 25. mart 2024.
Objavio Norma Jean 04. mart 2024.
Objavio Teodora4321 19. februar 2024.
Komentari
You must be logged in to post a comment.