Analiza finansijskih izvjestaja preduzeća “Citros” D.O.O. Sarajevo

1. UVOD

Poslovanje preduzeća u savremenim tržišnim uslovima izloženo je brojnim rizicima i promjenama. Kako bi se osigurali uslovi potrebni za razvoj preduzeća i njegov opstanak na tržištu nužno je upravljanje poslovanjem i razvojem preduzeća, a ono je moguće samo na osnovu pravovremene, namjenske i upotrebljive informacije. Većina takvih informacija nastaje u računovodstvu, a sadržane su u finansijskim izvještajima.
Finansijski izvještaji krajnji su rezultat računovodstvenog procesa, a pružaju informacije o finansijskom položaju, uspješnosti i sigurnosti poslovanja preduzeća koje će biti korisne širokom krugu korisnika u donošenju poslovnih odluka. Pod temeljnim finansijskim izvještajima podrazumijevamo bilans, račun dobiti i gubitka, izvještaj o novčanim tokovima, izvještaj o promjeni vlasničke glavnice, te bilješke uz finansijske izvještaje koji detaljnije obrazlažu informacije sadržane u ostalim temeljnim finansijskim izvještajima ili druge informacije koje tamo nisu sadržane a mogu biti važne za korisnike.
Međutim, da bi se informacije iz ovih izvještaja mogle efikasno upotrijebiti u planiranju i upravljanju poslovanjem potrebno ih je detaljno analizirati uz pomoć odgovarajućih metoda.
Ocjene dobivene analizom finansijskih izvještaja uprava koristi za donošenje kratkoročnih ili dugoročnih odluka o daljnjem poslovanju preduzeća. Stoga se može zaključiti da temeljni finansijski izvještaji utječu na uspješnost vođenja preduzeća.
2. POJAM I SADRŽAJ FINANSIJSKIH IZVJEŠTAJA
Finansijski izvještaji su poslovni dokumenti kojima preduzeće daje informacije o rezultatima svojih transakcija, osobama i organizacijama izvan preduzeća i korisnicima unutar istog.
Temeljni finansijski izvještaji su:

Bilans prikazuje imovinu kojom preduzeće raspolaže (aktiva) i izvore te imovine, obveze i kapital (pasiva) na određeni datum. Bilansom stanja utvrđuje se cjelokupna aktiva (imovina) i cjelokupna pasiva (izvori financiranja). Pruža korisnicima informacije o tome što preduzeće ima na određeni dan (aktiva), što duguje i što mu ostaje kad se od imovine oduzme obveza (pasiva). Bilans je podloga za finansijsku analizu, analizu zaduženosti, profitabilnosti, likvidnosti i aktivnosti. Kao najvažniji finansijski izvještaj, predmet je revizije.
Izrada bilansa stanja neodvojiva je od izrade bilansa uspjeha, odnosno računa dobiti i gubitka (koji prikazuje prihode i rashode, te finansijski rezultat ostvaren u određenom razdoblju).
Aktiva je dio bilansa preduzeća koji obuhvaća: dugotrajna nematerijalna imovina koju čine izdaci za razvoj, koncesije, patenti, licence, robne i uslužne marke, goodwill; dugotrajna materijalna imovina koju čine zemljišta, građevinski objekti, postrojenja i oprema, alati, pogonski inventar i transportna imovina; te biološka imovina; dugotrajna finansijska imovina koju čine ulaganja u vrijednosne papire, udjeli (dionice), dani zajmovi, depoziti i sudjelujući interesi, dugotrajna potraživanja, odgođena porezna imovina, te kratkotrajna imovina.
Pasiva je dio bilansa stanja koji obuhvaća: kapital i rezerve, temeljni kapital, kapitalne rezerve, rezerve iz dobiti koje čine zakonske rezerve, rezerve za vlastite dionice, vlastite dionice i udjeli, te statutarne rezerve. U nju, također, spadaju revalorizacijske rezerve, zadržana dobit, odnosno dobit prethodnih razdoblja; preneseni gubitak, odnosno gubitak prethodnih godina, dobit poslovne godine, gubitak poslovne godine; dugoročne obveze koje čine obveze prema povezanim licima, obveze za zajmove, depozite, obveze prema bankama i drugim finansijskim institucijama, obveze za predujmove, obveze prema dobavljačima i obveze po vrijednosnim papirima. U pasivu, također, spadaju kratkoročne obveze koje čine obveze prema povezanim licima, obveze za zajmove, depozite, obveze prema bankama i drugim finansijskim institucijama, obveze za predujmove, obveze prema dobavljačima, vrijednosnim papirima, zaposlenicima, obveze za poreze, doprinose i slična davanja, obveze s osnove udjela u rezultatu i obaveze po osnovi dugotrajne imovine namijenjene prodaji, te odgođeno plaćanje troškova i prihod budućeg razdoblja. Bilans se radi obavezno jednom godišnje, a služi kako organima države za kontrolu aktivnosti i izvršavanja zakonskih obveza privrednog subjekta tako i kao podloga za razne analize poslovanja samom privrednom subjektu. Osnovno pravilo u izradi bilansa je ujednačenost aktive i pasive. Razlike između tih osnovnih stavki su ili dobitak ili gubitak. Osim jednom godišnje, što je u svim državama svijeta zakonska obaveza, privredni subjekti mogu, prema svojim potrebama, raditi i razne vrste međubilansa, kako bi i u razmaku kraćem od godine dana dobili elemente potrebne za razne analize.

Račun dobiti i gubitka. Najvažniji cilj preduzeća je profitabilnost poslovanja, što možemo vidjeti iz izvještaja koji se naziva račun dobiti i gubitka. On prikazuje aktivnost preduzeća u određenom razdoblju. Osnovni elementi ovog izvještaja su prihodi, rashodi i njihova razlika – dobit ili gubitak. U vezi s odvijanjem poslovnih procesa, odnosno u vezi s promjenama na imovini i izvorima imovine nastaju prihodi i rashodi. Prihodi su povećanje ekonomske koristi tokom obračunskog razdoblja u obliku priliva ili povećanja sredstava ili smanjenja obveza, što za posljedicu ima povećanje glavnice, nevezano uz uplate od vlasnika. Prihodi nastaju kao posljedica povećanja imovine ili smanjenja obaveza. Rashod znači smanjenje ekonomske koristi tokom obračunskog razdoblja u obliku odliva ili iscrpljenja sredstava, što ima za posljedicu smanjenje glavnice, nevezano uz raspodjelu glavnice vlasnicima. Rashodi nastaju kao posljedica trošenja, odnosno smanjenja imovine ili povećanja obaveza.