Odlomak

Etika i moral menadžera 21.vijeka

UVOD

Ima jedan broj mislilaca koji zaključuju da u posljednjih 2500 godina čovječanstvo nije napravilo moralni progres, nego je zapalo u moralni regres i destrukciju, premda je bez postojanja i poštovanja moralno-etičkih fenomena teško zamisliva i održiva bilo koja civilizacija. Uprkos svemu, život je moralniji u naše vrijeme u odnosu na stare civilizacije u kojima su primjenjivane surove kazne, oštre i okrutne mjere, pa je čovjek bio rob i podanik bez ikakvih prava. Danas su zastupljeni humanizam, demokratija, ljudska prava i slobode. Druga pitanja koja plijene značajnu pažnju u svim civilizacijama su princip odgovornosti, problemi krivice i patnje u tekućim društvenim zbivanjima i zaslužuju da se analiziraju i rasvijetle od ranih civilizacija do naših vremena.

«Što se tiče moralno-etičkih učenja, evidentna je zastupljenost etičkog racionalizma u antičkom svijetu koji se zasniva na stavovima da je moralno ponašanje povezano sa znanjem i da čovjek mora znati šta je dobro da bi se tako ponašao. U učenjima drugih civilizacija, posebno kada je riječ o hinduizmu i budizmu, pa donekle i konfucijanizmu, postoji sistem moralnih vrijednosti sa jasnim razlikovanjem dobra i zla, ali i drugačija učenja o vrhunskom znanju, etičkim idealima, savršenstvu, manirima, oblicima individualnog i kolektivnog ponašanja, načinu vladanja, shvatanju božanstva, rituala i relacija odnosa gospoda-podanik ili sluga, te niza drugih moralno-etičkih situacija».

1. O ETICI I MORALU

Etika (grč. Ethos običaj, ethike) je deo filozofije koji proučava i procenjuje moralne vrednosti (što je dobro ili što je rđavo, što treba da bude ili što ne treba da bude), poreklo i načela moralnosti (još se zove: moralna filozofija, praktična filozofija, nauka o moralu).

Moral (lat. mos gen. moris, običaj, moralis) je skup običaja, naročito dobrih običaja, onih koji omogućuju povoljan i skladan opstanak pojedinca i društva, vrlina, krepost, najviši zakon održanja ljudskog društva; misao kojoj je cilj da pouči, pouka.

Moral je skup nepisanih pravila i običaja koji određuju međuljudske odnose, načine ponašanja i određeni oblik života u nekoj društvenoj zajednici, i to prije svega s obzirom na pitanja dobra i zla – moral je nešto objektivno: jedan od oblika društvene svijesti, kao društvena institucija, sistem običaja, navika i normi , ali i subjektivno – svjesno i slobodno pirhvaćanje normi i pravila, dio ličnosti koji se ogleda u svijesti i savjesti. Moral je društveno– istorijski uslovljen, pa prema tome postoje i različite vrste morala. Za sve njih karakteristično je poštovanje ljudskog dostojanstva, zajedništvo, trpeljivost, te odricanje prisile i nasilja. Glavne vrijednosti su  dobro, ispravno i pravedno. Stiče se odgojem i življenjem u određenoj sredini, oslanja se na savjest i svijest pojedinca. U društvu se potvrđuje idealnim sankcijama u smislu pohvala i prijekora za razliku od prava i zakona, koji se održavaju državnom silom i prijetnjom materijalne kazne. Prosuđivanje moralnosti nekog čina u domeni je savjesti i ona je upravo osjećaj moralne odgovornosti, tj. skup načela moralnog procjenjivanja, odnosno sposobnost prosuđivanja moralnih postupaka kao dobrih ili loših. Oblikuje se prihvaćanjem moralnih normi. Nepotkupljiv je, a savjest kao i karakter oblikuju se i izgrađuju tokom cijeloga života. Nikakav vanjski autoritet ne može nam nametnuti moralnu obvezu osim naše savjesti i to je samozakonodavstvo savjesti.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari