Odlomak

 

Makroekonomija potiče od grčkih riječi macros(veliki) i oikonomia(ekonomija) što znači da proučava ekonomske agregatne veličine. To je ekonomska disciplina koja proučava pojave na nivou ekonomije u cjelini, na nacionalnom, a danas i međunarodnom nivou, bavi se inflacijom, nezaposlenošču i privrednim rastom.
Makroekonomija pokazuje da ono što važi za pojedinca ne mora važiti i za društvo u cjelini, pa i makroekonomija nije replika mikroekonomije. Kriza u makroekonomiji proističe iz neuspijeha ekonomista da u svoje teorije uspješno integrišu stepen dosegnutog znanja .

Makroekonomija se javlja kao prakseološka naučna disciplina koja na primjene statistike, matematike i sl. vrši ekonomsko modeliranje privrede i na osnovu toga utvrđuje mjere koje je neophodno preduzimati radi njenog uspješnog poslovanja.
Makroekonomija određuje:
pristup – agregiranje;
predmet – čitav ekonomski sistem jedne nacije;
metod – induktivna analiza odnosa između agregatnih veličina
svrhu- shvatanje međuzavisnosti koje postoje među glavnim agregiranim varijablama, a posebno predviđanje ukupne proizvodnje, njenih komponenti i upotrebe.

1. Makroekonomija kao naučna disciplina

Ekonomska nauka proučava ekonomski život na makro i mikro nivou, iako u početku (u vrijeme klasične i neoklasične ekonomske misli), nije pravljena razlika između ova dva aspekta analize.
Utemeljivač moderne makroekonomije je Džon Majnard Kejns (John Maynard Keynes, 1883.-1946.), čije su osnove izložene u njegovoj knjizi „ Opšta teorija zaposlenosti, kamate i novca“ (1936.). Do pojave Keynesove knjige suvereno je vladala teorija ekonomskog liberalizma, koja se pretežno bavila mikroekonomskim problemima. Keynes je u svojim radovima (1933,1936.) doveo u pitanje dotadašnju vjeru u slobodno tržište i vladajući princip laissez-feire, što je značilo prevrat u ekonomskoj teoriji, te se često govori i o” Keynesijanskoj revoluciji” u ekonomskoj teoriji.

Slika 1: Džon Majnard Kejnz
Ova je revolucija bila inspirisana najtežom ekonomskom krizom koja je pogodila kapitalizam (1929.–1933.) nazvanom Velika kriza ili Velika depresija, koja je bila toliko razorna da je čitav svijet dovela do ivice socijalno-ekonomske katastrofe: drastičnog pada proizvodnje i investicija, pada kupovne moći stanovništva, porasta nezaposlenosti, velikih poslovnih gubitaka i sl.
Kriza je razotkrila nedostatke do tada vladajuće klasične teorije i ekonomskog liberalizma i pokazala da slododno tržište ne može automatski stvarati ukupnu tržišnu politiku koja je potrebna za ostvarenje pune zaposlenosti.
Tek u toku i poslije ove Velike ekonomske krize počelo se s diferenciranim pristupom analizi ekonomskog života i utemeljenjem (regulatornih) ekonomskih funkcija države, kao okvirnim makroekonomskim predmetom, kojima se podstiče zaposlenost, proizvodnja, kupovna moć i obezbjeđuje stabilnost cijena. Ekonomska nauka se od tada grana u dva osnovna pravca:
mikroekonomiju i
makroekonomiju.

Keynesove teorijske postulate, date u njegovoj gore pomenutoj knjizi iz 1936. godine dalje su razrađivali njegovi sledbenici (keynesijanci), posebno nobelovac P. Samuelson (u svojoj knjizi Osnovi ekonomske analize, 1969.), koji im je dao matematičku formu, odnosno preveo» ih na ezgaktni jezik formula, modela i dijagrama. Pa ipak, makroekonomija nije u potpunosti egzaktna nauka, kao što su to prirodne nauke, jer su ekonomski problemi, kako kaže Samuelson, izrazito složeni i teško ih je u potpunosti i egzaktno predvidjeti, pa matematiziranje makroekonomije koristi da se produbi uvid u složenu stvarnost nacionalnih ekonomija i svijeta u cjelini, te olakša shvatanje ekonomskih zbivanja koja se tek trebaju dogoditi.
Ekonomska teorija i politika koja se od tada veže za Keynesa i njegove sledbenike naziva se keynsijanska ekonomika (označena i kao moderna ekonomika), a novu ekonomska disciplina – makroekonomija. Ovim je produbljen proces izučavanja cjeline nacionalne ekonomije, što je već bio udomaćen izraz u njemačkoj ekonomskoj literaturi u drugoj polovini XIX i početkom XX vijeka. Od tada se govori i o ekonomici narodne (ili nacionalne) privrede (national economy).

 

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Menadžment

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari