Odlomak

1. Uvod
Berza je mesto na kome se kupuje i prodaje, prvi je odgovor koji se skoro uvek čuje na pitanje „Šta je to berza?“ Naravno, ovaj odgovor je tačan, ali je i toliko i širok, ako je drugačiji i mogao da bude. Po čemu bi se, onda, berza razlikovala od pijace, ili bilo koje prodavnice, ili od tržišta u celini? A upravo u toj razlici leži suština kao institucije.
Razlika se sastoji u tome čime se trguje i kako se trguje. Predmet trgovine, da bi se njime moglo trgovati bez uzorka, mora biti podložan tipizaciji i standardizaciji. Kod novca i hartija od vrednosti ništa lakše. Sa robom je već drugačije – standardizaciji su podložne sirovine i proizvodi prvog stepena obrade. Finalnim proizvodima, zbog njihove raznolikosti, ne može se trgovati na razvijenim berzama.
Odsustvo uzorka iz trgovine, zbog čega je nužno došlo iz potrebe za što jednostavnijim procesom trgovine, kako bi se kapital što brže obrtao, a zahvaljujući tipizaciji i standardizaciji predmeta trgovanja, vodi nas do odgovora na sledeće ključno pitanje po kome se berza razlikuje od drugih tržišnih institucija. Na berzi se dakle, trguje na reč. Ova reč je svojevremeno bila obezbeđena poverenjem, ugledom maloprodajnih trgovaca koji su učestvovali u berzanskim transakcijama, i koji su se svi međusobno poznavali. Razvitkom trgovine ovo „poverenje“ se institucionalizuje i biva zamenjen mrežom pravila po kojima se trguje ( uzansama ), a koje svako ko želi na berzi da trguje, mora unapred da ih prihvati.
Tako smo došli do određenja berze kao mesta na kome se trguje, ali tipiziranom robom i po unapred utvrđenim pravilima.
Definicija berze sadrži tako tri osnovna elementa: mesto na kojem se trguje, predmet trgovanja i način trgovanja. Prvi element, mesto trgovanja, razvijao od tržnice do globalne elektronske mreže. Početak je bio isti, od antike do novog veka, kada su trgovci otvoreni prostor gradskih trgova i sajmišta zamenili prvo gostionicama, a zatim i posebnim zgradama. Sve do početka 20. veka, za svaku berzu mogla se kao sinonim upotrebiti adresa zgrade u kojoj je smeštena. Uvek na istom mestu i u isto vreme, bilo je pravilo koje pratilo berzansku trgovinu.
Nagli razvoj kompjuterske tehnologije dozvolio je, od početka sedamdesetih godina prošlog veka, da se pomenuto pravilo počne zamenjivati novim: stalno i svuda. Kako bi svojim članovima obezbedile što povojnije uslove za poslovanje, razvijene berze počele su da se povezuju kompjuterskim vezama, koje su dozvolile da se svake od njih može trgovati na bilo kojoj drugoj berzi koja se nalazi u mreži. Jedna od poznatijih berzanskih mreža je GLOBEX, koju su stvorile dve čikaške i po jedna pariska i londonska berza, a čiji je pun naziv: Globalna berza, govori sam za sebe o smanjivanju značaja određenog mesta za sadašnji stepen razvoja berzanske trgovine.

2. Pojam berze
Berza je samostalna i specifična institucija. Definiše se kao organizovani prostor u fizičkom i poslovnom smislu na kojem se po strogo utvrđenim pravilima trguje hartijama od vrednosti, novcem, devizama itd. Berza je organizovano tržište kapitala na kome se trguje standardizovanom robom i po unapred određenim uslovima. Berze su dužne da u svom poslovanju obezbede zakonito obavljanje trgovine, zaštitu interesa učesnika, poštovanje pravila ponašanja učesnika, informacije za javnost i učesnicima značajnim za rad berze. Organizovane su po sistemu koncentričnih krugova čiji je centar sama berza sa svojim slobodama, prvi krug su ovlašćeni posrednici koji imaju pravo da zaključuju poslove na berzi, a drugi to čine preko njih. Svaki sledeći krug ima manja ovlašćenja. Berza se osniva kao A.D. ili D.O.O. Mogu da je osnuju država ili pravna lica koja imaju dozvolu za obavljanje delatnosti brokersko-dilerskog društva. Na berzi može da se trguje akcijama, obveznicama i drugim hartijama od vrednosti koje određuje Komisija za hartije od vrednosti. Roba može da bude predmet berzanske trgovine ako je ima u velikim količinama i ako je standardizovana i tipizirana. Na samom početku berza se često poistovećivala sa pijacom, a osnovno pravilo je glasilo „uvek na istom mestu i u isto vreme“. Razvoj kompjuterske tehnologije uslovio je zamenu navedenog pravila novim koje sledi berzansku trgovinu: „stalno i svuda“.
2.1 Istorijat

U srednjem veku bila su poznata mesta gde su se održavali susreti trgovine, Tuluzu, Veneciji, Bolonji, Đenovi, Marselju u kojima su se u tačno određenom vremenu i na određenom prostoru obavljale trgovačke transakcije. To znači da trgovinski poslovi koji su se javljali kao potreba, dovode do nastanka berzi kako bi se na lakši i sigurniji i organizovaniji način obavljala trgovina. Na berzi su se sastajali kupci i prodavci, pogađali oko cene i sami utvrđivali uslove i način plaćanja. Daljim razvojem trgovine, susreti između trgovaca postaju sve češći i redovniji, gde nije mogao da dođe ko hoće, već ko ispunjava određene uslove. U to vreme određuju se standardi i kriterijumi , kako za učesnike na berzi, tako i za robu kojom se trguje. Trgovina se ograničava na mali broj važnih proizvoda. Pristupa se standardizaciji roba, što mogućava olakšano obavljanje trgovinskih transakcija i onda kad ona nije na tržištu i kad je trgovac nema, jer je sugurno da će moći da nabavi robu poznatog kvaliteta. Smatra se da je dobila ime u Brižu u dvoru jedne bankarske porodice Van der Burse na čijem grbu su se nalazile tri kese sa novcem. U XV veku imamo prve organizovane berze sa redovnim sastancima. 1847. Anvers, u koji prelazi bogatstvo iz Briža dobija prvu berzu, a zatim se pojavljuju berze u Lionu, Tuluzu, Amsterdamu.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari