Odlomak

Uvod

Moja tema se satoji u tome da škola I dobro obrazovanje,kao I centri za socijalni rad sprečavaju širenje kriminaliteta.Jel je raspodela slobodnog vremena vaoma bitan faktor sprecavanja kriminaliteta,pa zato škole I socijalni centri pružaju podršku omladini I odvracaju ih od štetnih radnji.

 
Pojam prevencije

Problem definisanja prevencije kriminaliteta je sasvim razumljivo ako se ima u vidu njegova protivrečna priroda.Ključ za razumevanje ovog problema je činjenica da se pod preventivnim aktivnostima podrazumeva čitav niz različitih mera I sredstva,koje se među sobom bitno razlikuju.Tako na npr.,pod prevencijom kriminaliteta možemo razumeti neku jednostavnu radnju,kao što je ponašanje potencijalnih žrtvi.Svaki vid restriktivnog ponašanja potencijalne žrtve može se,prema tome, shvatiti kao preventivna aktivnost.S druge strane,sve aktivnosti I izmene zakonskih mehanizama u krivičnom sistemu koje su usmerene na criminal mogu se smatrati preventivnim merama,ili se pod prevencijom može podrazumevati uvođenje dodatnih srestva koje učiniocuotežavaju da izvrši krivično delo,kao na primer,ugrađivanje alarma na stambenim objektima.Ova šarolikost različitih sredstava svakako je problem da se sažeto I jasno definiše sam pojam prevencije.
Zatim ,prevencija kriminaliteta može biti usmerena na različite aspekte fenomena kriminaliteta.U principu preventivna aktivnost može biti usmerena na učinioca.žrtvu,situaciju,ili zakonski akt koji definiše kriminalne radnje.Ukoliko se preduzimaju mere za bilo koji od ova četri elementa koji definiše kriminalitet,onda govorimo o preventivnim merama.
Osim toga, prevencija kriminaliteta obuhvata I aktivnosti različitih subjektakoji preduzimaju preventivne mere.Tako mere prevencije može da preduzme država izgradnjom zakonskih projekata,tj. Dorađivanjem krivičnog zakonodavstva.preventivne mer, takođe,preduzimaju policija I specijalne državne službe koje se bave kriminalitetom.Međutim prevencija se često odnosi I na mere koje sprovode građani:Na kraju,preventivne mere su predmet I nekih specijalnih organizacija,službi I udruženja,nastalih spontano ili planski,kao I nekih drugih društvenih sektora,na primer sector informisanja.Prevencija ima za cilj da obuhvati čitav niz različizih kriminalnih radnji.

 

 

 

Škola I obrazovanje u ulozi prevencije kriminaliteta

Škola,kao organizovana društvena institucija za vaspitanje I obrazovanje predstavlja značajan factor socijalizacije I preventivno deluje na nastanak kriminaliteta.Pored porodice,škola je takođe jedna od primarnih grupa u kojoj se formira ličnost u pozitivnom slimslu.Međutim,s obzirom na način ostvarivanja funkcija koja škola ima u društvenoj sredini prema pojedincu,moguće je uticaj škole sagledati I sa stanovišta kriminalne etiologije.Zapaženo je da nedostaci u procesu ostvarivanja ciljeva vaspitanja,razvijanja kulturnih ,radnji I drugih svojstva učenika,mogu izazivati negativne efekte I doprineti devijantnom I delikventnom ponašanju.
Za razliku od porodice,škola predstavlja pred dete niz zahteva I zadataka kojima ono često nijeu mogućnosti da odgovori.Tako se kao veoma značajan problem predstavlja mogućnost prilagođivanja školskim obavezama,zahtevima nastavnika I seđivanja školskog gradiva.kod onih učenika koji s obzirom na svoje intelektualne mogućnosti,ne mogu da se prilagode školskoj sredini I njenim zahtevima,stvara se otpor prema školi I učenju.Ovi učenici postižu slab uspeh u učenju,ponavljaju razrede,imaju slabo razvijene radne navike.Na toj osnovi dolazi do raznih konflitnih odnosa sa nastavnicima I neopravdanog izostajanja sa časova. Pored ovih faktora koji utiču na predelikventno I delikventno potašanje,negativan uticaj škola može se ispoljiti kroz postojanje preobimnih školskih programa,čestih školskih reformi koje nameću gradivo nezanimljivo učenicima,nedostatak stručno osobljenog nastavnog kadra,stvaranje “privilogovanih” učenika prema profesionalnom I socijalnim status njihovih roditelja I sl.
Među mnogim faktorima vezanim za školu I kriminalitet,posebno se ističe neuspeh u školi I nizak nivo obrazovanja.Slab uspeh u učenju,ponavljanje razreda,slabo napredovanje u savlađivanju školskog gradiva,utiču na nemogućnost sticanja potrebnog znanja I obrazovanja,nedostatak radnih navika,ali isto tako,na pojavu određenih u ponašanju,kao što su ;bežanje iz škole,skitnja,alkoholizam,narkomanija,prostitucija,vršenje krivičnih dela.
Sa slabim uspehom u školi I ponavljanje razreda povezani su komflikti u školskoj sredini,promena škole,prekidi u školovanju I često neopravdano izostajanje sa časova.Komflikti u školskoj sredini mogu da nastanu iz niza razloga,ali najčešće zbog lošeg uspeha,nediscipline,nepoštovanja nastavnika I neprihvatanja njihovog autoriteta.Kriminaloška istraživanja su utvrdila da među maloletnim delikventima postoji znatan broj onih koji su ravnodušni prema školi ili se u njoj lose osećaju,koji imaju loš odnos prema drugovima ili se osećaju diskriminisano od strane nastavnika.Konflikti odnosi I drugi neprijatni doživljaji učenika u školi mogu dovesti do delikventnog ponašanja zbog želje za osvetom,ličnom arfirmacijom I samopovređivanjem.Prekidi u školovanju I promena školske sredine mogu da nastanu iz opravdanih razloga-preseljenje porodice,bolest,lose materijalno stanje,ali I usred slabog uspeha maloletnika u školi,isključenje iz škole,lošeg odnosa nastavnika I učenika I sl.Promena školske sredine može da utiče na neuspeh prilagođavanja maloletnika u novoj sredini.Često neopravdano izostajanje sa časova u dužem vremenskom periodu ili bežanjem od škole ponavljaju se kod onih učenika koji su bili kažnjavani zbog nediscipčine,imaju negativan stav prema školi,nemaju radne navike,imaju slabe ocene,ponavljaju razrede:ovaj oblik devijantnog ponašanja može da preraste u teže oblike prestupništva jer maloletnici oslobođeni kontrole I vaspitnog uticaja škole,lako dolaze pod uticaj negativnih uzora I počinje sa vršenjem krivičnih dela.
Pod obrazovanjem se podrazumeva sticanje određenih znanja školovanjem.Odrediti odnos između obrazovanja I kriminaliteta nije jedostavan jer ima mnogo suprotnih,ali argumentovanih tvrđenja o ovom odnosu.
Optimističke struje su ubeđivale da povećanje nivoa obrazovanja smanjuje obim kriminaliteta,statistički podaci su pokazali da se obim kriminaliteta nije smanjio sa smanjenjem broja nepismenih.Naprotiv,sa smanjenjem broja nepismenih u većini zemalja došlo je do povećanja obima kriminaliteta.Sem toga,zapaženo je da postoji izvesni oblici kriminaliteta(privredni kriminaliteta,kriminalitet belog okovratnika,profesionalni I organizovani kriminalitet)koje ne mogu izvršiti lica sa nižim obrazovanjem ili lica nisu na određenim položajima u društvenoj hijerarhiji.Niži stepen obrazovanja ne mora u svakom slučaju da se ispolji kao krimogeni factor,kao šsto visoko obrazovanje ne prestavlja neminovnu žaštitu od ispoljavanja kriminalne aktivnosti.Dosadašnja istraživanja još uvek nisu dovoljna da potvrde ili negiraju opadanje ili porast kriminaliteta sa porastom obrazovanja.Zbog toga su,svakako neophodna dalja istraživanja,koja će u određenim vremenskim I prostornim okvirima osvetliti odnos između obrazovanja I kriminaliteta

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Jedan komentar na “Obrazovanje i centar za socijalni rad u ulozi prevencije kriminaliteta”

Teea Teea says:

U ovom seminarskom radu je sadrzano Falsifikovanje novca, a ne centri za socijalni rad kao sto je navedeno u ovom predgovoru sto moze da se procita. Mislim da ste skrenuli sa teme!

Komentari