Odlomak

UVOD

Svaka organizacija ima, u određenoj meri razvijenu strukturu, kao svoj sistem unutrašnjih veza i odnosa. Ovo zbog toga jer svaka organizacija ima različite činioce rada koji moraju da se usklade da bi koordinirano delovali ka postavljenom cilju. Struktura predstavlja sastavni i najvažniji deo svake organizacije. Ona je toliko važna da je pojedini autori poistovećuju sa organizacijom. Neki autori organizaciju posmatraju kao strukturu (statički dio) i proces odnosno funkcije (dinamički dio). Razdvajanje strukture organizacije od njene funkcije nije racionalno jer su ovi elementi međusobno uslovljeni i deluju kao homogena celina. Pošto obuhvata i funkcije, struktura nema karakter statičkog elementa, već dinamičkog, koji se stalno menja i dopunjuje. O statičnosti strukture se može govoriti samo uslovno, u jednom vremenskom trenutku. Struktura se različito shvata i definiše, zavisno od toga šta autori smatraju bitnim u strukturi. Tako neki u prvi plan stavljaju kompoziciju odeljenja i poslova koje treba obaviti, drugi preferiraju sistem odnosa među ljudima i veza između ljudi i drugih činilaca organizacije, a treći i jedno i drugo. Prva grupa autora strukturu definiše kao sistem rasporeda odeljenja i poslova koje treba obaviti. Za njih je struktura sredstvo za razmeštaj i povezivanje organizacionog potencijala. Druga grupa autora težište stavlja na odnose u organizaciji i definiše je kao sistem odnosa između različitih delova organizacije.. Po ovoj grupi autora, strukturom se u prvom redu utvrđuju odnosi kojima se reguliše status ljudi u organizaciji, a koji se uspostavlja između rukovodilaca na višim i nižim položajima, kao i između rukovodilaca i radnika. Treća grupa autora stavlja naglasak i na jedno i na drugo tj. i na delove, odnosno činioce organizacije i na njihove međusobne veze. Izgradnja strukture se najčešće vrši putem delatnosti organizovanja, koja obuhvata brojne radnje i brojna područja aktivnosti preduzeća. Neka od najvažnijih područja organizacije u američkoj praksi su: -obrađivanje opštih pitanja strukture i koordinacije, – Davanje i razgraničavanje ovlašćenja i odgovornosti, -planiranje org.strukture i org.mera, -pripremanje i provera org.planova, -obrada podataka, -analiza, kontrola i poboljšanje metoda i postupaka, -analiza, procena i merenje rada, -cirkulacija spisa i informacija.
Struktura koja se planski i smišljeno gradi naziva se formalnom. Ona čini kičmu svake organizacije. U njoj su smešteni i raspoređeni svi materijalni i ljudski elementi organizacije. Preko strukture se vrši usmeravanje ovih resursa u pravcu ostvarivanja ciljeva organizacije. Pored formalne, postoji i neformalna struktura, koja deluje u svim organizacijama, ali se ona ne stvara planski već spontano – međusobnim interakcijama ljudi.

Formalna struktura se prema Howeru i Loršu sastoji od:
1) Sistema formalnih odnosa i dužnosti i
2) Formalnih pravila, radnih procedura, načina kontrole, sistema nagrada i kazni koje je utvrdilo rukovodstvo radi usmeravanja rada organizacije u određenom pravcu.

Formalnom strukturom se utvrđuju, opisuju i povezuju poslovi koje treba obaviti u organizaciji i u isto vreme dovode u vezu s njenim zadacima, odnosno ciljevima. Ovom strukturom se utvrđuje i status ljudi u organizaciji, utvrđuju njihove dužnosti, nadležnosti i odgovornosti.
Kod postavljanja formalne strukture treba uzeti u obzir i faktore koji omogućavaju njeno pravilno postavljanje ali i one koji onemogućavaju njeno funkcionisanje. Ako je stvarno delovanje ljudi u organizaciji znatno različito od postavki i očekivanja utvrđeni formalnom organizacijom, onda verovatno formalna organizacija nije bila dobro postavljena ili su se uslovi rada promenili. Formalna organizacija se mora prilagoditi stvarnom stanju i konkretnim uslovima, vodeći računa o:
1) prirodi i složenosti tehnologije,
2) zaokruženosti procesa rada i nezavisnosti pojedinih delova,
3) merljivosti rezultata rada,
4) načinu organizovanja i obavljanja procesa rada i
5) spremnosti radnika da se organizuju u jedinice rada.
U organizacionoj literaturi, i to kako našoj tako i stranoj, navode se i opisuju razne vrste, odnosno tipovi formalnih organizacionih struktura.
Pri tome se uglavnom koriste dva pristupa:
1. tradicionalni i
2. moderni.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari