Odlomak

Uvod

Ljudski resursi i mogućnosti koje nudi informaciona tehnologija su osnovni faktori razvoja, a odgovornost je osnovni princip koji oblikuje modernu organizaciju. Razvoj koncepta kvaliteta poslovanja zahteva unapređenje funkcije menadžmenta ljudskih resursa u cilju sveopšteg obrazovanja za sistem kvaliteta. Osnovni princip koji zadovoljava savremeni koncept kvaliteta je da je čovek najvažniji resurs. Ljudi su osnovni potencijal koje preduzeće ima i oni moraju biti polazna i krajnja tačka u unapređenju kvaliteta poslovanja. Bez ljudi sa odgovarajućim znanjem, sposobnostima i iskustvom ni najbolja ideja neće biti realizovana.
Suočeni smo sa brzim i velikim promenama koje utiču na savremeno poslovanje i menadžment, kao i u promeni vrednosti onoga što za preduzeće stvara vrednost. U prethodnom periodima pojam kapitala i stvaranje vrednosti bio je u sferi novca, materijalnih sredstava dok danas kapital i vrednosti predstavljaju ljudi i njihova znanja, kreativni i razvojni resursi. Ljudi, njihov razvoj, motivacija i zadovoljstvo poslom postaju osnovno oruđe konkurentske sposobnosti i prednosti na izrazito konkurentskom globalnom svetskom tržištu. Rezultat tih promena je menadžment ljudskih resursa kao sažet izraz nove filozofije i prakse menadžmenta. Ljudi, ljudski resursi, menadžment ljudski resursa nesumnjivo su ključne reči i dominantna preokupacija savremenih menadžera i organizacija.
 

 

 

 

 

 

 

Menadžment ljudskih resursa

U naučnu literaturu pojam menadžment ljudskim resursima intenzivno ulazi i konstruiše se kao poseban predmet istraživanja poslednjih 10-15 godina. Mnoga važna naučna saznanja koja danas ulaze u područje menadžmenta ljudskim resursima i koje su neposredni podsticaj za njihov razvoj, nastale su u prvoj polovini prošlog veka npr. Maslowljeva teorija motivacije 1943. godine, Hezbergova teorija 1959. godine, Likertov koncept ljudskih resursa 1961. godine i dr.

Ljudi, njihovo radno i organizacijsko ponašanje, faktori koji ga određuju i usmeravaju decenijama su predmet istraživanja, a najveći prioritet postaju u savremenom poslovanju. Model ljudskih resursa zasnovan je na shvatanju da čovek ima potrebu da koristi i razvija svoje sposobnosti i veštine. Pokreti produktivnosti i kvaliteta u Japanu zasnovani su na principima da ljudski rad ima prednost nad prirodnim, finansijskim i tehnološkim resursima. Ovaj model angažovanja zaposlenih razvijen je sa ciljem da se skrivene ljudske mogućnosti, sposobnosti i talenti koji uglavnom ne dolaze do izražaja u tradicionalnoj organizaciji rada, ispolje, razviju i usmere na realizaciju ciljeva organizacije. Pod ljudskim resursima se podrazumeva ukupan duhovni i fizički potencijal radnika jednog preduzeća, ali i latentni, kao i korišćeni potencijal.

Osnovu tretiranja ljudskih resursa čini težnja da se ovaj resurs izjednači u tretmanima sa ostalim poslovnim resursima preduzeća, kako u pogledu troškova, tako i u pogledu njegove funkcionalne veze sa procesom rada. Tretiranje ljudi u procesu rada kao resurs, čini proces upravljanja njegovim korišćenjem i razvojem vrlo složenim. Iz tog razloga za efikasno obavljanje menadžerskih aktivnosti neophodna su određena teorijska znanja, kao i određene metode, procesi i postupci da bi se taj potencijal koristio, odnosno usmerio njegov razvoj.

Elementi modela ljudskih resursa su:

  • Organizacija poseduje materijalne, finansijske i ljudske resurse,
  • Najvažniji su ljudski resursi,
  • Zaposleni poseduju potencijal – skrivena mogućnosti, sposobnosti i sklonosti koje se uglavnom ne ispoljavaju u tradicionalnoj organizaciji rada,

Zadatak rukovodioca je:

  • da dobro upozna zaposlene, otkrije njihove sposobnosti, znanje, motive, ukupne potencijale, uskladi ih i usmeri ka ostvarenju ciljeva organizacije i
  • da kontinuirano izgrađuje podsticajni ambijent za ispoljavanje sposobnosti, primenu i uvećanje znanja i veština.

Osnovna filozofija modela ljudskih resursa jeste tretiranje pojedinca kao celovite, zrele ličnosti, nosioca ideja i kreativnosti, produktivnosti i kvaliteta. Da bi čovek mogao da aktivira i ispolji svoj kreativni potencijal, neophodna je povoljna klima, demokratska atmosfera, odgovarajuće nagrađivanje, fleksibilno radno vreme i dr. Potrebna je organizacijska sredina dostojna čoveka i tretman zaposlenih kao saradnika i partnera menadžmenta. Organizacija od zaposlenih očekuje efikasnost u radu, produktivnost, kvalitet, kreativnost i inovativnost, a da bi to osigurala neophodno je da obezbedi:

  • poznavanje i učešće zaposlenih u definisanju ciljeva preduzeća,
  • kompleksno motivisanje, uz individualni pristup,
  • situaciono rukovođenje,
  • organizaciju posla primerenu situaciji i zaposlenima,
  • otvorene kanale komuniciranja,
  • usklađivanje internih odnosa,
  • demokratsku kulturu i klimu i dr.

Na uspeh u radu, odnosno kvalitet zaposlenih utiče više faktora kao što su: znanje, sposobnosti, osobine ličnosti, unutrašnja motivacija, organizacijski ambijent. Pri čemu organizacijski ambijent čine: rukovođenje, organizovanje, motivisanje, komunikacija i kontrola.
Ljudski resursi su ukupna znanja, veštine, sposobnosti, kreativne mogućnosti, motivacija i odanost kojom raspolaže neka organizacija. To je ukupna intelektualna i psihička energija koju organizacija može angažovati na ostvarivanju ciljeva i razvoja poslovanja. Menadžment ljudskim resursima čini niz međusobno povezanih aktivnosti i zadatka menadžmenta i organizacija usmerenih na osiguravanje adekvatnog broja i strukture zaposlenih, njihova znanja, veština, motivacije i oblika ponašanja potrebnih za ostvarivanje aktuelnih, razvojnih i strategijskih ciljeva organizacije. To je proces planiranja, organizovanja i kontrole, aktivnosti kojima se pribavlja, priprema, razvija i angažuje ljudski potencijal. Sve aktivnosti u okviru ovog procesa moraju biti međusobno kompatibilne i usmerena ka ostvarenju zahteva i ciljeva organizacije među kojima je i kvalitet.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari