Odlomak

Uvod

Upravljane je neophodno u savremenom društvu. Sam pojam upravljanja predstavlja kontinuelno dejstvo upravljačkih akcija kojima se utiče na parametre sistema, a sistem prevodi iz jednog stanja u drugo. Veliki doprinos utemeljenju menadžmenta kao naučne discipline doprinjeli su Anri Fajol i Frederik Tejlor.  Anri Fajol je slavni francuski teoretičar koji je svoju teoriju zasnovao na velikom radnom iskustvu prvo kao rudarski inženjer,a potom kao generalni direktor. Fajol je definisao menadžment kao:

  • predviđanje
  • planiranje
  • komandovanje
  • koordiniranje
  • kontrolu.

U tom smislu, on je utvrdio 6 ključnih preduzetničkih aktivnosti:

1. tehničke aktivnosti (proizvodnja)
2.komercijalne aktivnosti(kupoprodaja)
3. finansijske aktivnosti(kapital)
4.obezbjeđenje (čuvanje imovine)
5.računovodstvene aktivnosti (finansijske informacije)
6.menadžerske aktivnosti (planiranje i organizovanje).

Poslovanje preduzeća sve više je pod dominantnim uticajem faktora eksternog okruženja. U takvim okolnostima ne postoji univerzalna formula za postizanje poslovnog uspjeha niti se mogu prenaglašavati uticaji i zasluge pojedinih funkcija. Blagovremeno i adekvatno reagovanje na pozitivne i negativne signale iz okruženja, uz optimalno korištenje svih izvora i sposobnosti preduzeća, pouzdana je osnova za njegov rast i razvoj.
Kao odgovor na izazove eksternog i internog okruženja javljaju se različiti koncepti i tehnike upravljanja što je posebno izraženo poslednjih decenija. Reagovanjem na promjene koje su zahvatile sve oblasti privrednog i društvenog života formulisani su različiti pristupi strategijskom upravljanju. Nastale su brojne definicije koje iz različitih uglova objašnjavaju ovaj fenomen. Različita shvatanja strategijskog upravljanja mogu se, s obzirom na pristupe, grupisati u nekoliko grupa.
Jednu grupu čine pristupi koji strategijsko upravljanje objašnjavaju polazeći od ciljeva. Strategijsko upravljanje se posmatra kao ukupnost odluka (ciljeva, strategija i programa) i akcija koje ih slijede. U osnovi ovog pristupa je razvijanje strategija kojima se realizuju definisani ciljevi preduzeća.
Strategijsko upravljanje se shvata i kao odnos preduzeća i okruženja. U pitanju je eksterna orijentisanost i reagovanje na promjene iz okruženja. S obzirom da su one sve izraženije, a rizik i neizvjestnost veći, neophodno je racionalno reagovanje uskladjivanjem ponašanja preduzeća sa faktorima i elementima eksterne sredine.
Posebnu grupu čine pristupi koji u definisanju strategijskog upravljanja polaze od potrebe povezivanja strategijskog razmišljanja i operativnog djelovanja. To je akcioni proces u kome se u razvijanju strategija polazi od strategijske analize, strategijskog izbora, zatim slijedi implemenntacija i kontrola.
Navedeni pristupi nisu medjusobno suprotstavljeni. Naprotiv, moguće je i potrebno povezati ih, jer se proces strategijskog upravljanja objašnjava na pravi način kombinovanjem  elemenata svakog od njih.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Skripte

Komentari