Progresivna proizvodnja u Ford Motor Co

1. UVOD
Preduzeće Ford Motor Compani počelo je s radom u maloj fabrici koja je bila adaptirana od vagona u Detroitu 16. juna 1903. godine. Imovina preduzeće sastojala se od alata, instrumenata, mašina, planova, specifikacija, nacrta, patenata, nekoliko modela i 28.000 $ gotovine, koju su uložila dvanaestorica investitora. Zajedno s HenrijemFordom, prvi akcionari ove mlade korporacije bili su trgovac ugljem, njegov knjigovođa i bankar, dvojica braće koja su imala radionicu i izrađivala motore, stolar, dva advokata, službenik, vlasnik galanterijijske radnje i čovek koji je gradio vetrenjače i pravio vazdušnepištolje. Prvi automobil koji je bio ponuđen na prodaju opisan je kao najsavršenijimotor na tržištu i tako jednostavan da bi i petnaestogodišnjak mogao da upravlja njime.

2. PROBLEM U FOKUSU
Kada je 1913. godine u svojoj fabiciHighland Park, otvorio pogon zaproizvodnju svog modela T, Henri Ford je zauvijek promjenuonačin na koji su se proizvodili složeni proizvodi kakav je automobil. On je svoj način zvao>>progresivna proizvodnja<<, dok mi u njemu prepoznajemo osnove masovne proizvodnje. Prije Forda, automobili su uglavnom proizvodeni na zanatski način. Tim radnika, najčešće jedan majstor i više šegrta, radili su sve neophodne operacije da bi na kaju proizveli – automobil. Individualni radnici su imali dovoljno znanja i vještina da rješavaju iznenadne probleme koji su se pojavljivali tokom procesa proizvodnje. Oni su mogli da modifikuju dijelove kako bi se uklopili jedan u drugi ili da mijenjaju proizvod da ga prilagode specifičnim zahtjevima kupca. To je, međutim, bio dugotrajan i skup proces proizvodnje i zavisio je od raspoloživosti majstora. U traganju za novim načinom proizvodnje automobila, Ford je došao na ideju progresivne proizvodnje. On je postavio tri osnovna principa te proizvodnje:
1. Rad treba da dođe na noge radniku, radnik ne treba da “otkriva” Šta treba da uradi. Mehanička pokretna traka je radnicima u Highland Parku donosila >>posao<<, tako da oni nisu napuštali svoje mjesto tokom rada.
2. Rad treba da se odvija po unaprijed definisanom toku tako da se svaki zadatakobavlja na osnovu prethodno obavljenog zadatka.
3. Pojedinačni poslovi treba da budu razbijeni na što je moguće veći broj jednostavnih poslova tako da se obezbijedi specijalizacija radnika i efikasna podjela rada.
3. ALTERNATIVE
Uvođenje masovne produkcije u automobilskoj industriji je bila samo jedna od Fordovih inovacija. Druga je bila uvođenje međusobno zamjenljivih dijelova. On je postigao da se dijelovi automobila potpuno slažu i da se mogu uklapati u jedinstven proizvod bez potrebe za dodatnim modifikacijama, kako je to ranije bio slučaj. To je znatno ubrzalo proces rada, eliminisalo potrebu da u proizvodnom procesu rade iskusni (i skupi) majstori i omogućilo da se dijelovi proizvode nezavisno od proizvodnje automobila. Kako bi se postigao zamjenljivost dijelova, on je insistirao kod njihovih proizvođača da se prate stroga uputstva u izradi i podigao nivo ulazne kontrole kvaliteta proizvoda. Kako sve to nije bilo dovoljno da postigne potreban nivo kvaliteta dijelova i komponenti, on je riješio da uzme stvar u svoje ruke – izvršio je vertikalnu integraciju unazad kupujući proizvođače dijelova i komponenti.