Odlomak

UVOD

Troškovi predstavljaju vrednosni izraz utročenih elemenata proizvodnje. U širem smislu troškovi predsavljaju, pored utrošenih elemenata proizvodnje i poslovne izdatke vezane za ostvarivanje te proizvodnje. Tu spadaju razni izdaci koji se pojavljuju u vidu obaveza prema drugim preduzećima, kamate na utrošena sredstva i dr. Na visinu troškova utiče visina utrošenih elemenata proizvodnje i nivi cena po jedinici utročka. Za ekonomiju preduzeća troškovi imaju poseban značaj. Smanjenju troškova doprinosi poboljšanje materijalnog i finansijskog položaja. Ostvarivanjem veće akumulacije preko sniženja troškova preduzeća je u mogućnosti da proširi svoju materijalnu bazu i ostvari više sredstava za akumulaciju i lične dohotke radnika, istovremenom sa sniženjem troškova preduzeće je u mogućnosti da poveća svoju konkurentsku sposobnost na tržištu.
U praksi se susrećemo sa raznim izrazima koji su povezani sa pojmom troškova kao što su: isplata, izdatak, rashod, gubitak, utrošak i sl. Isplata je pojam koji je najčešće vezan za prodaju gotovih proizvoda. Isplata može prethoditi utrošku ili može uslediti posle njega. Izdatak ima slično značenje kao i isplata, sa tom razlikom što izdatak može biti ne samo u novcu već i u raznim materijalnim oblicima. Rashodi su širi pojam i obuhvataju sve utroške. Gubitak se pojavljuje kao posledica viška rashoda nad prihodima. Utrošak je potpuno podudaran sa pojmom troškova.
Na visinu troškova preduzeća utiču unutrašnji i spoljni faktori, unutrašnji deluju na veličinu ukupnih troškova, a mogu biti objektivni i subjektivni. Spoljni faktori deluju na veličinu ukupnih troškova preduzeća preko tržišta, zakonskih i ugovorenih obaveza.
Saznanja o vrstama i karakteristikama troškova, zakonitostima pod kojima se menjaju i o faktorima koji dovode do tih promena uslovljavaju saznanje o veličini troškova. U tom cilju potrebno je sagledati tehničko-tehnološke karakteristike pojedinih proizvoda, njihove cene i mogućnost povećanja cena u procesu reprodukcije .

 

 

 

 

DEFINISANjE TROŠENjA

Proces reprodukcije kao uslov podmirivanja potreba čoveka odvija se u vidu interakcije elemenata proizvodnje: radne snage, sredstava za rad i predmeta rada. Ovi elementi se ulažu u proces reprodukcije kao određeni upotrebni kvalitet i kao ekonomske vrednosti. Ulaganje ekonomskih vrednosti ispoljava se kao: trošenje elemenata proizvodnje i angažovanje kapitala. Trošenje elemenata proizvodnje kao oblik ulaganja vrednosti u reprodukciju odvija se tako što radna snaga deluje pomoću sredstava za rad u tehnološkom procesu na materijal radi dobijanja novog upotrebnog kvaliteta proizvoda.
Elementi proizvodnje kao ekonomske vrednosti izražavaju se u naturalnom i finansijskom obliku te se njihovo trošenje time određuje. Veličina trošenja elemenata proizvodnje uslovljena je naturalno izraženim obimom– utrošcima i cenama sredstava za proizvodnju, odnosno zaradama po jedinici radnikovog rada. Na taj način posmatrano, trošenje elemenata proizvodnje klasifikuje se kao:

  • naturalno izraženo trošenje ili utrošci i
  • finansijsko izraženo trošenje ili troškovi.

Ova dva vida ulaganja u obliku trošenja elemenata proizvodnje međusobno se uslovaljavaju kvalitativno i kvantitativno, pri čemu su utrošci svakog od ovih elemenata jedna komponenta, a novčani multiplikatori, druga komponenta podsistema ulaza mezoekonomskog sistema.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari