Odlomak

UVOD

Endemizam (od grč. ἔνδημος= lokalni) je pojava ograničenog rasprostranjenja organizama na određenoj, često maloj, teritoriji ili akvatoriji. Endemiti su taksoni malih areala. Areal je deo teritorije koje zauzima određena vrsta (ili neki drugi takson – rod, familija…). Areal svake vrste je odraz njenog rasprostranjenja, obuhvata sva njena konkretna nalazišta na kojima data vrsta živi. Površina areala endemičnog taksona može biti veoma mala (jedna litica u Bokokotorskom zalivu), ali i veoma velika (kontinent Australija — australijski endemiti). Glavna karakteristika endemizma je poklapanje areala nekog taksona sa geografski ili ekološki definisanom površinom (staništem). Centrima endemizma nazivamo ona područja koja imaju relativno veliku zastupljenost endemičnih taksona u odnosu na površinu. Endemizam se kao pojava najščešće vezuje za ostrva, usled njihove geografske izolovanosti, tako da govorimo o endemskoj flori i fauni Havajskog arhipelaga, arhipelaga Galapagos, Sokotre.

Ako je endemizam posledica, proslosti, starosti vrsta, onda se naziva reliktni ili regresivni – paleoendemizam. Ako je uslovljen mladošću vrste onda se zove progresivni ili neoendemizam. Konzervacioni biolozi su posebno zainteresovani za oblasti koje se odlikuju velikim udelom endemičnih vrsta. Značajno je sačuvati takve prostore, zbog toga što veliki deo njihove flore i faune, a samim tim i ekosistema koje formiraju, nije moguće naći na nekom drugom prostoru. Oblasti sa visokim stepenom endemizma često se odlikuju i sa velikim bogastvom vrsta.

Posebna pažnja se posvećuje oblastima koje se odlikuju visokim stepenom endemizma (a time i diverziteta) a koje su izložene određenom stepenu ugroženosti ekosistema – ti regioni su zovu vruće tačke biodiverziteta. Vruće tačke biodiverziteta se karakterišu lokalizovanom koncentracijom biodiverziteta koji je ugrožen i predstavljaju prioritete za zaštitu. Kopnena vruća tačka biodiverziteta je kvantitativno definisana kao oblast koja ima najmanje 0.5% ili 1,500 od svetskog ca. 300,000 diverziteta vrsta zelenih biljaka (Viridiplantae), i koja je izgubila najmanje 70% svoje primarne vegetacije.

Morska vruća tačka biodiverzitetaje kvanitativno definisana na osnovu izračunavanja relativnog endemizma većeg broja taksona (vrste korala, puževa, rakova, riba) unutar regiona i relativnog stepena opasnosti za taj region. Takođe pažnja konzervacionih biologa je usmerena na hladne tačke biodiverziteta – to su oblasti koje se odlikuju malim biološkim diverzitetom ali uključuju ugrožene ekosisteme. Hladne tačke biodiverziteta su siromašne u bogastvu vrsta ali ona mogu biti značajna jer to može biti jedino mesto gde se neke retke vrste mogu naći.

 

Vrste endemizma

  • Reliktni (konzervativni) endemizam – ograničenost areala je nastala smanjivanjem jednog starijeg, šireg areala
  • progresivni endemizam – ograničenost areala je posledica mladosti vrste koja se širi na veću površinu.

 

Nivoi endemizma

Imajući u vidu različite definicije endemita i endemizma koje postoje u biogeografskoj literaturi, iz kojih proističe relativnost ovih pojmova, autori su se opredelili za jednu jednostavnu klasifikaciju endemita koja može da bude univerzalna za sve grupe organizama:

  • PANEND- Panonski endemit, rasprostranjen samo u Panonskoj niziji.
  • BSEND-Balkanski subendemit, čiji je glavni deo (preko 50%) areala nalazi na Balkanskom poluostrvu ali delom zahvata i teritorije izvan Balkanskog poluostrva.
  • BEND-Balkanski endemit, rasprostranjen samo na Balkanskom poluostrvu.
  • YUSEND-Subendemit Jugoslavije, čiji se najveći deo (preko 50%) areala nalazi na teritoriji Jugoslavije ali delom svog areala zahvata i teritorije susednih država, na Balkanskom poluostrvu i izvan njega.
  • YUEND-Endemit Jugoslavije, rasprostranjen isključivo u okviru granica SR Jugoslavije.

Podkategorije endemita Panonkog regiona, Balkanskog poluostrva i Jugoslavije:

  • YUPENED-Enemit Jugoslavije, rasprostanjen samo u Panonskoj regiji (P) u Srbiji (Vojvodini).
  • YULEND-Lokalni jugoslovenski endemit, lokalnog (L) rasprostranjenja, često ograničenog na jedan planinski masiv, jednu pećinu ili vrlo ograničenu teritoriju u Jugoslaviji, a koja u biogeografskom pogledu odgovara teritoriji jednog distrikta (krajine) ili manjoj od njega.
  • DNBBEND-Balkanski endemit Dunavskog sliva.
  • DNBPAEND-Dunavski endemit panonskog (P) regiona (reke, bare, močvare Vojvodine).
  • DNBYUSEND-Balkanski subendemit Dunavskog sliva, čiji je najveći deo (preko 50%) areala na Balkanskom poluostrvu, ali se nalazi još u Dunavskom slivu izvan Blkanskog poluostrva.
  • ADRBEND-Balkanski endemit Jadranskog sliva.
  • ADRYUSEND-Jugoslovenski subendemit Jadranskog sliva , koji se najvećim delom (preko 50%) svog areala nalazi u Jadranskom sluvu u Jugoslaviji, ali delom zalazi i na teritorije Jadranskog sliva u susednim državama.
  • ADRYUEND-Jugoslovenski endemit Jadranskog sliva.
  • ADRYULEND-Jugoslovenski lokalni endemit Jadranskog sliva.
  • DNBYULEND-Jugoslovenski lokalni endemit Dunavskog sliva.

 

 
Uzroci endemizma

Uzroci endemizma su brojni, iako se na mesto najvažnijeg postavlja geografska izolovanost, u smislu da postoji mehanička barijera širenju areala izvan trenutnih granica. Genetička osnova endemizma je u nedostatku protoka gena između srodnih populacija odvojenih barijerom, akumulaciji mutacija, kao i mogućnosti dešavanja genetičkog drifta.

Uzroci endemizmu flora i fauna velikih geografskih „blokova” leže u izgrađenosti litosfere iz kontinentalnih ploča koje se kreću. One kopnene ploče koje su se davno odvojile od ostalih dale su mogućnost za nastanak novih vrsta (i viših taksona), endemičnih za ta kopna.

Eruptivni nastanak okeanskih vulkanskih ostrva povlači sa sobom postojanje biološki sterilnog područja, koje polako naseljavaju imigranti. Ovi imigranti su u početku najčešće ptice, kao i biljke čija semena mogu preživeti putovanje morskim strujama. Vremenom, ove vrste evoluiraju u nove, endemične za ova ostrva.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari