Eutanazija

UVOD

U ljudskom životu smrt je najizvjesniji događaj.Smrt je prihvaćena ozbiljno kao dio individualnog života ali i bitan dio kulture.Slijedeći to pravilo civilizacije su pravile jednostavna ali promišljena etička pravila o smrti.Mogućnosti savremene medicine,koja pod svaku cijenu može produžiti život,smatraju neki,postaje besmisleno,jer to znači produžavanje umiranja i patnje.Eutanazija je način kojim se uništava jedinka kako bi se spasila patnje.Ipak, postoji alternativa.
Palijativna njega koja promoviše kulturu života na njegovom kraju i povezuje najkvalitetnija dostignuća sa suosjećajnom brigom za bolesnika i njegovu porodicu,uz emocionalnu i duhovnu potporu,što značajno smanjuje zahtjev za eutanaziju i ona postaje suvišna.

KLUČNE RIJEČI:eutanazija,ljudsko dostojanstvo,palijativna njega,umiranje
Temeljno pravo čovjeka je pravo na život.Ali,postavlja se pitanje možemo li sami odlučiti kada i kako ćemo ga završiti i može li čovjek smrt učiniti blagom i lijepom.Eutanazija je prisutna kroz život u različitim društvenim sredinama.U današnjem,savremenom društvu nezaobilazno je pitanje prava na dostojanstvo u u umiranju i smrti i pravo na bezbolnu smrt.Eutanazija se pokušava zakonski regulisati,no najbolje rješenje je jedina etična alternativa –palijativna njega.

Palijativna njega :mnoge definicije palijativne njege uključuju stav prema životu i smrti.Prva definicija SZO iz 1990.godine postulirala je da „palijativna njega afirmira život,a umiranje smatra normalnim procesom“,a druge definicije djele tu poziciju.Smrt se promatra na istoj razini kao i život,neodvojiva od života i njegov sastavni dio.Pružanje eutanazije uz pomoć medicinskog osoblja ne bi trebalo biti dio odgovornosti palijativne njege.Treba uvažavati „vrijednost života,prirodni proces smrti kao i činjenicu da oboje daje mogućnost za lični rast i samoostvarenje“.

DEFINICIJA:
Riječ eutanazija potiče od grčke riječi (eu-lijepo,dobro,lako i thanatos- smrt).Umiranje sa dostojanstvom,odnosno eutanazija,kroz istoriju i za različite ljude,imala je dugačije značenje.U početku je označavala čovjekovu želju,čežnju i molitvu za blagom,brzom i bezbolnom smrću.Zatim se odnosila na pozitivnu brigu,zauzimanje i njegu bolesnih i umirućih ,kako bi mogli umrijeti blagom i po mogućnosti bezbolnom smrću.I pojedinac i njegova okolina borili su se protiv boli,poštujući prirodni dolazak smrti.
VRSTE EUTANAZIJE:
AKTIVNA EUTANAZIJA znači skraćivanje života aktivnom pomoći i umiranju.To je zahvat kojim se zadaje prijevremena i bezbolna smrt kada su u pitanju pacijenti oboljeli od teških neizliječivih bolesti koji trpe nepodnošljive bolove.
PASIVNA EUTANAZIJA odvija se na pozitivnom i negativnom nivou.N pozitivnom nivou postoje dva učinka.Prvi je željeni učinak,što znači djelotvorno ublažavanje ili potpuno uklanjanje boli,što omogućuje smrt u skladu sa ljudskim dostojanstvom. Dok je drugi učinak neželjen,ali je uslijedio, uprkos našim naporima.To je ubrzanje toka umiranja,odnosno skraćenje života.Na negativnom nivou pasivna eutanazija znači poništavanje već započetog toka umiranja.
DOBROVOLJNA EUTANAZIJA je slučaj pomaganja u umiranju na zahtjev ili molbu pacijenta.
OPORUČENA EUTANAZIJA je slučaj je kada se pacijent izjasni da se unaprijed odriče primjene posebne njege i zahvata na njemu ako dođe u situaciju koja je puna patnje i bez izgleda za ozdravljenje .
Mogućnosti savremene medicine u održavanju života postale su takve da se dovodi u pitanje smislenosti i opravdanosti nekih radnji. Produžavanje života pod svaku cijenu,smatraju neki ,postaje besmisleno,jer ono znači produžavanje umiranja i patnje.
STAVOVI O EUTANAZIJI U RAZLIČITIM DRUŠTVENIM SREDINAMA
Teško je ustanoviti kada je čovjek došao na misao o eutanaziji.Mnogi su se pitali da li se sve može nazavati eutanazijom.U primitivnim društvima poznate su mnoge radnje koje su slične eutanaziji.Npr:Stari Grci su provodili eugeniku,izlažući smrti djecu sa malformacijama.Sličnih postupaka bilo je i u drugim primitivnim društvima.Pojam eutanazija dobiva praktično značenje tek u starom Rimu i predstavlja stav zdravog čovjeka prema smrti.Taj stav znači hrabro držanje pred smrću ili zadavanje smrti samom sebi bez pomoći drugih.Tokom 19.vijeka,doktori su uglavnom odbijali blago usmrćivanje teško ranjenih bolesnika,jer su smatrali kako je njihova dužnost liječiti,a ne ubijati.U drugom svjetskom ratu, eutanazija je doživjela svoj procvat u nacističkoj Njemačkoj za vrijeme Hitlerove vladavine.U tome mu je pomogla nepokretljivost pojedinaca te dobro smišljeno stvaranje novog,pranjem mozga putem sredstava drušvenog priopćavanja.Osim eugeničke akcije,uklanjanje humanosti ,vrlo brzo su pale u zaborav.Nakon rata javljaju se i obnavljaju društva i pokreti za pravo i samilosno ubijanje.