Odlomak

Pacijenti koji imaju blage, jake i umerene simptome kiselinskog refluksa, komplikacije GERB-a (gastroezofagealna refluksna bolest) zahtevaju lečenje inhibitora protonske pumpe (IPP). IPP uključuju omeprazol, lansoprazol, pantoprazol i esomeprazol. Kada se utvrdi optimalna doza i tip IPP, najbolje je terapiju uzimati otprilike 8 nedelja. Zavisno od simptoma nakon 8 nedelja, terapija se može prekinuti ili se doza lekova mže smanjiti. Ako se simptomi vrate u roku od tri meseca, najbolje je produžiti terapiju ili se čak razmišlja o hirurškom lečenju. Ukoliko se simptomi ne vrate u roku od tri meseca, terapija može biti samo povremeno. Cilj lečenja inhibitora protonske pumpe je dati najmanju dozu lekova koja će kontrolisati simptome i prevenirati komplikacije GERB-a [1].
Inhibitori protonske pumpe (IPP) primenjuju se u terapiji acido peptičkih poremećaja uključujući peptički ulkus, gastroezofagusni refleks, erozivni i neerozivni ezofagitis, Zollinger-Ellisonov sindrom, Helicobacter pylori infekcije i profilaksu stres ulkusa. Dobro dokumentovana efikasnost i relativna bezbednost primene, doprineli su značajnom propisivanju IPP u praksi. Neželjena dejstva IPP nisu ozbiljna i javljaju se kod približno 1-3% lečenih pacijenata, bez značajnijih razlika među pojedinačnim predstavnicima. Dugotrajna terapija IPP povećava rizik od razvoja rebound hipersekrecije želudačne kiseline, pneumonije i enteralnih bakterijskih infekcija (dijareja izazvana sa Clostridium difficile), preloma kostiju i kardiovaskularni rizik pri istovremenoj primeni sa klopidogrelom. IPP ne izazivaju deficit gvožđa i vitamina B12, ali povećavaju rizik od razvoja hipomagnezemije. Neophodno je uraditi velika prospektivna, randomizirana, kontrolisana klinička ispitivanja da bi se utvrdila povezanost između inhibitora protonske pumpe i neželjenih događaja. Kada bi se racionalnije koristila upotreba inhibitora protonske pumpe, troškovi bi se smanjili u zdravstvu i njihova primena bi bila bezbednija [2].

1.1 Doziranje i način primene
Omeprazol
Terapija duodenalnog ulkusa
Doziranje kod pacijenata sa aktivnim duodenalnim ulkusom je 20 mg jednom dnevno. Kod većine pacijenata ulkus zaraste u toku od dve nedelje. Kod onih osoba kod kojih ulkus nije zarastao u prve dve nedelje lečenja, terapija se nastavlja još dve nedelje, gde obično dođe do zarastanja. Kod bolesnika s ulkusom duodenuma koji slabo odgovaraju na terapiju, doza je 40 mg jednom dnevno gde u roku od četiri nedelje obično dođe do zarastanja ulkusa.
Prevencija relapsa duodenalnog ulkusa
Prevencija relapsa duodenalnog ulkusa kod pacijenata H.Pylori negativnih ili ukoliko eradikacija H.Pylori nije moguća, doza je 20 mg jednom dnevno. Kod nekih pacijenata doza od 10 mg je dovoljna. U slučaju neuspele terapije, doza se povećava do 40 mg.
Terapija gastričnog ulkusa
Preporučena doza je 20 mg jednom dnevno. Kod većine pacijenata ulkus zaraste u roku od četiri nedelje. Kod pacijenata kod kojih ulkus nije zarastao u prve četiri nedelje može se nastaviti lečenje još toliko kada ulkusi po pravilu zarastaju. Kod bolesnika sa gastričnim ulkusom koji slabo odgovaraju na terapiju, doza od 40 mg jednom dnevno tokom osam nedelja obično dovodi do zarastanja ulkusa.
Prevencija relapsa gastričnog ulkusa
Za prevenciju relapsa ulkusa želuca kod pacijenta koji slabo odgovaraju na terapiju, doza je 20 mg jednom dnevno. Po potrebi doza može biti povećana na 40 mg jednom dnevno.

Eradikacija H.Pylori u peptičkoj ulkusnoj bolesti
Za eradikaciju H.pylori kod izbora antibiotika treba imati u vidu individualnu podnošljivost antibiotika svakog pacijenta individualno, kao i nacionalne, regionalne i lokalne terapijske vodiče.
Omeprazol 20 mg + klaritromicin 500 mg + amoksicilin 1000 mg, svaki dva puta dnevno nedelju dana, ili;
Omeprazol 20 mg + klaritromicin 250 mg (ili 500 mg) + metronidazol 400 mg (ili 500 mg ili tinidazol 500 mg), svaki dva puta dnevno nedelju dana, ili;
Omeprazol 40 mg jednom dnevno + amoksicilin 500 mg i metronidazol 400 mg (ili 500 mg ili tinidazol 500 mg), oba tri puta dnevno nedelju dana.
Pri svakom navedenom režimu doziranja, ukoliko je pacijent i dalje pozitivan na H.Pylori, terapija može biti ponovljena.
Terapija gastričnog i duodenalnog ulkusa nastalog kao posledica korišćenja NSAIL
Preporučena terapijska doza je 20 mg jednom dnevno. Kod većine pacijenta u periodu od četiri nedelje dolazi do zarastanja ulkusa. Kod pacijenata kod kojih ulkus nije u potpunosti zarastao u prve četiri nedelje, lečenje se nastavlja jos četiri nedelje, kada po pravilu zarasta.
Prevencija gastričnih i duodenalnih ulkusa kod pacijenata sa povećanim rizikom koji su na terapiji NSAIL
Za prevenciju ulkusa kod pacijenata sa povećanim rizikom (stariji od 60 godina, pacijenti sa ranijom istorijom pojave ulkusa ili krvarenja iz gornjih delova GIT-a), doza je 20 mg jednom dnevno.
Lečenje refluksnog ezofagitisa
Doza je 20 mg jednom dnevno. Kod većine dolazi do izlečenja posle četiri nedelje terapije. Kod onih kod kojih ne dođe do zalečenja, terapija je produžena za još četiri nedelje kada po pravilu dolazi do zalečenja. Kod pacijenata sa teškim oblikom ezofagitisa preporučena doza je 40 mg jednom dnevno. U ovom slučaju do izlečenja dolazi obično nakon osam nedelja.
Dugotrajna terapija pacijenata sa zalečenim refluksnim ezofagitisom
Doza je 10 mg. Po potrebi, doza može biti povećana na 20-40 mg jednom dnevno.
Lečenje klinički manifestne gastroezofagealne refluksne bolesti
Doza je 20 mg jednom dnevno. Pacijenti mogu zadovoljno reagovati na terapiju sa 10 mg pa bi trebalo razmotriti individualni režim doziranja. Ukoliko se simptomi bolesti ne povuku ni nakon četiri nedelje tretmana sa 20 mg jednom dnevno, potrebno je dalje ispitivanje pacijenta.
Lečenje Zollinger-Ellisonovog sindroma

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Farmacija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari