Odlomak

Apstrakt
Uviđaj predstavlja dokazno sredstvo u krivičnom postupku. Uviđaj je radnja dokazivanja koja se sastoji od neposrednog opažanja promjena na licu mjesta krivičnog događaja koje preduzima ovlašćeni organ, tj. uviđaj je sistem intelektualnih, realnih i instrumentalnih deljatnosti koje se primjenjuju na osnovu odredbi Zakona o krivičnom postupku uz primjenu kriminalističko-tehničkih metoda i sredstava koji su usmjereni na pronalaženje, obezbjeđivanje od uništenja i fiksiranje kriminalističkih i pravno relevantnih materijalnih informacija (predmeta, tragova krivičnog dela, situacije nastale krivičnim događajem ). U ovom radu posebno ćemo se osvrnuti na faze uviđaja, kao i na njegovo pravilno izvođenje, jer kako je naš veliki kriminalista prof. Živojin Aleksić običavao govoriti: “ nema savršenog zločina, ima samo nesavršenih istraga”.

Ključne riječi: uviđaj, faze uviđaja, fiksiranje tragova

Uvodne napomene

Novi Zakonik o krivičnom postupku, pored već poznatih dokaznih radnji kao što su saslušanje okrivljenog, ispitivanje svjedoka, vještačenje, uviđaj, rekonstrukcija događaja, provjera računa i sumnjivih transakcija, privremeno oduzimanje predmeta i pretresanje, uvodi dvije nove dokazne radnje i to: dokazivanje ispravom i uzimanje uzoraka (uzimanja biometrijskih uzoraka,uzoraka biološkog porekla i uzoraka za forenzičko-genetičku analizu). Međutim, i pored značaja novih metoda i tehnika u prikupljanju materijalnih dokaza, mišljenja smo da uviđaj zaslužuje posebnu pažnju kao dokazna radnja. Naime, uviđaj se u najvećem broju slučajeva vrši u predistražnom postupku, neposredno poslije izvršenja krivičnog djela, zbog postojanja opasnosti od odlaganja, bilo da se radi o poznatom ili nepoznatom učiniocu krivičnog djela, sa ciljem da se otkriju, obezbjede i fiksiraju predmeti i tragovi krivičnog djela, kao i druge činjenice i okolnosti koje mogu da budu od značaja za rasvetljavanje krivičnog delja, jer ono što se propusti na uviđaju, kasnije se teško može nadoknaditi, Zakonodavac u članu 133 stav 1 Zakonika o krivičnom postupku propisuje: „Uviđaj se preduzima kada je za utvrđivanje ili razjašnjenje neke činjenice u postupku potrebno neposredno opažanje organa postupka“.Nesporno je da je ovakva definicija neprecizna i nepotpuna, jer zakonodavac ne propisuje formalno pravni osnov i uslov za preduzimanje uviđaja, niti propisuje način na koji se vrši uviđaj, već samo navodi da će se uviđaj preduzeti kada organ postupka, po slobodnoj procjeni, donese odluku da je za utvrđivanje ili razjašnjenje neke činjenice u postupku potrebno neposredno opažanje. Tumačenjem ove odredbe dolazimo do zaključka da se pod pojmom ,,neposredno opažanje“ podrazumijeva opažanje čulima, prije svega vida, a zatim sluha, njuha, ukusa i dodira. Čulno opažanje organa, da bi bilo uviđaj, mora biti preduzeto u postupku i na način propisan zakonom. Međutim, uviđaj predstavlja veoma složenu djelatnost, jer se problematika neposrednog opažanja kombinuje sa kriminalističkim metodama. Neposredno opažanje se dopunjuje primenom metoda mjerenja i brojanja, upoređivanja i eksperimentisanja, fiksiranja, zatim pronalaženja, obezbjeđivanja i snimanja pronađenih tragova, sačinjavanja skica i dr.
Krivičnoprocesno definisanje uviđaja svodi se na zakonsko određenje uviđaja kao neposredno, čulno opažanje, dok je kriminalističko definisanje uviđaja znatno kompleksnije i složenije, jer sasvim izvjesno, uviđaj nije samo opažanje. Naime, uviđaj predstavlja sistem raznovrsnih kriminalističkih radnji, kojima se, na osnovu odredaba Zakonika o krivičnom postupku, na mjestu događaja opažaju (neposredno ili posredno, uz učešće stručnih lica ili upotrebom specijalnih instrumenata kriminalističke tehnike), sve bitne okolnosti nastalih događaja, te pronalaze i u skladu sa kriminalističko-tehničkim pravilima stručno obrađuju tragovi i predmeti krivičnog djela, uz misaonu rekonstrukciju krivičnog događaja, a u cilju prikupljanja i registrovanja (kroz zapisnik i njegove kriminalističke priloge – skice, fotografije, video snimke itd.), svih relevantnih informacija, radi razjašnjenja krivičnog djela i prikupljanja svih dostupnih dokaza. Stoga s pravom pojedini autori konstatuju da se interesovanje procesualista prilikom definisanja uviđaja, po pravilu, svodi na analizu važećih krivično-procesnih odredaba i sagledavanja uviđaja kao dokaznog sredstva, dok se njegova kriminalistička dimenzija uopšte ne razmatra ili se to čini na površan način.

Pojam uviđaja

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Skripte

Komentari