Odlomak

UVOD

Svako tržište, kako globalno tako i segmentirano izražava odnose dva ključna ekonomska agregata: ponude i tražnje. Relacija odnosa ova dva agregata utiču na nivo cena koje se formiraju saglasno izraženom odnosu ponude i tražnje. Osobenosti odnosa koji se izražavaju za tržište u realnom sektoru ekonomije jednako važe i za segmente tržišta koji funkcionišu u finansijskoj sferi. Pri tome treba istaći da finansijsko tržište ima svoje osobenosti koje se ispoljavalju kako za prostor, vreme i način funkcionisanja tako i za strukturu tržišnih materijala koje se javljaju kao predmet kupoprodajnih transakcija na finansijskom tržištu.
Finansijska tržišta predstavljaju najznačajniji deo integralnog tržišta jedne zemlje ili, šire posmatrano, jednog regiona. Finansijsko tržište nije kreditno tržište i tržište hartija od vrednosti, pri čemu mogućnost razvoja i brzina rasta privrede jedne zemlje zavisi pre svega od razvijenosti tržišta hartija od vrednosti. U savremenim uslovima najbrži razvoj beleže tržište dužničkih i hibridnih hartija od vrednosti kao i tržište izvedenih hartija, bez koga je nezamislivo poslovanje jer omogućava sniženje rizika i maksimiziranje profita različitih učesnika. Finansijska tržišta se mogu posmatrati u širem i užem smislu. U širem smislu, finansijska tržišta postoje svuda gde se obavljaju finansijske transakcije. U užem smislu, mogu se definisati kao organizovana mesta na kojima se susreću ponuda i tražnja za različitim oblicima finansijskih instrumenata. Preko finansijskih tržišta privredni subjekti dolaze do sredstava neophodnih za finansiranje svog poslovanja. Ona olakšavaju povezivanje subjekata koji raspolažu viškovima finansijskih sredstava i subjekata kojima nedostaju finansijska sredstva, odnosno povezuju dve značajne makroekonomske kategorije štednju i investicije. Finansijska tržišta predstavljaju najznačajniji faktor ukupnog ekonomskog i privrednog sistema u zemljama sa razvijenom tržišnom privredom. Ona omogućavaju normalno odvijanje privrednih odnosa. Preko finansijskih tržišta vrši se alokacija akumulacije sa ciljem da se ona najefikasnije upotrebi u proizvodnji. Subjekti koji raspolažu viškovima sredstava, putem kredita ili vlasničkih udela stavljaju ih na raspolaganje subjektima koji se bave proizvodnjom.

 

 

 

POJAM FINANSIJSKIH TRŽIŠTA

Globalni pojam tržišta predstavlja susretanje ponude i tražnje koje dovodi do formiranja cene i do razmene predmeta trgovanja uz tu cenu. Predmeti razmene na tržištu mogu da budu: stvarna dobra, razne usluge, hartije od vrednosti, valute, devize, krediti, radna snaga i sl. Prema predmetu razmene na tržištu izdvajaju se dva njegova osnovna segmenta: finansijsko i robno tržište. “Finansijska tržišta predstavljaju najznačajniji i najosetljiviji deo ukupnog ekonomskog i finansijskog sistema svake zemlje. Ona omogućavaju normalno i nesmetano funkcionisanje nacionalne ekonomije. Na njima se odražavaju sva zbivanja u realnim tokovima društvene reprodukcije. “ Ona predstavljaju jedan od osnovnih postulata tržišne privrede. Finansijska tržišta se mogu posmatrati u širem i užem smislu. U širem smislu finansijska tržišta postoje svuda gde se obavljaju finansijske transakcije. Pod finansijskim tržištima podrazumevaju se mesta na kojima se trguje finansijskim instrumentima pa bi se finansijska tržišta mogla definisati kao organizovana mesta na kojima se susreću ponuda i tražnja za različitim oblicima finansijskih instrumenata. Preko finansijskih tržišta privredni subjekti dolaze do sredstava neophodnih za finansiranje svog poslovanja. Ona olakšavaju povezivanje subjekata koji raspolažu viškovima finansijskih sredstava i subjekata kojima nedostaju finansijska sredstva, odnosno povezuju dve značajne makroekonomske kategorije štednju i investicije. Na nivou nacionalne ekonomije ukupan obim štednje jednak je ukupnom obimu investicija u određenom vremenskom periodu. Ova pojava se naziva štedno-investicioni ciklus. Finansijska tržišta su ambijent u kome se kreiraju i transferišu finansijska potraživanja i izražavaju i realizuju ponuda i tražnja za finansijskim instrumentima. Preko finansijskih tržišta vrši se alokacija akumulacije sa ciljem da se ona najefikasnije upotrebi u proizvodnji. Subjekti koji raspolažu viškovima sredstava, putem kredita ili vlasničkih udela stavljaju ih na raspolaganje subjektima koji se bave proizvodnjom.
Na finansijskim tržištima se finansijski instrumenti mogu pretvoriti u gotov novac, kada su njihovim vlasnicima potrebna likvidna sredstva. Na finansijskim tržištima se nude i traže supstituti roba i usluga, kao što su: novac, hartije od vrednosti, potraživanja i sl. Glavni elementi finansijsko-tržišnog sistema su:

  • finansijska štednja kao sadržaj, odnosno kao predmet transferisanja;
  • glavni tokovi transferisanja finansijske štednje;
  • finansijski instrumenti (ili aktiva) kojima se štednja transferiše;
  • finansijske institucije koje učestvuju u transferisanju štednje,
  • finansijska tržišta na kojima se ostvaruje promet odgovarajućih instrumenata.

No votes yet.
Please wait…

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari