Radiološka zaštita

ZAKON RADIOAKTIVNOG RASPADA

Atomske jezgre se dijele na stabilne i nestabilne. Stabilne jezgre će živjeti dok god ih ne udari nešto s dovoljnom energijom da ih rascijepa ili spoji u neku veću jezgru, a ako se to ne dogodi, trajat će vječno. S druge strane, nestabilne jezgre će postojati samo neko vrijeme, a onda će se spontano, same od sebe, dakle bez ikakvih vanjskih utjecaja, raspasti.
Proces raspada jezgri je s jedne strane potpuno nasumičan, a s druge strane vođen vrlo strogim pravilima. Jezgre koje se raspadaju rade to po zakonu radioaktivnog raspada koji kaže da za svaku jezgru postoji vrijeme koje ćemo nazvati vrijeme poluraspada, a označiti kao T1/2, u kojemu je vjerojatnost da će se ta jezgra raspasti jednaka 50%. Drugim riječima, ako je vrijeme poluraspada neke jezgre pola sata i ako tu jezgru ostavite na stolu, izađete iz prostorije i vratite se nakon trideset minuta, vjerojatnost da ćete tu jezgru naći kad se vratite iznosi 50%.
Ne postoji način kojim bi se odredilo hoće li se neka jezgra zaista raspasti u nekom trenutku, sve što znamo je vjerojatnost. Međutim, zahvaljujući tome da su atomi vrlo male čestice, u pokusima i zadacima baratamo s ogromnim brojevima atoma tako da se neka pravila mogu izvući. Na primjer, uzmite novčić i bacite ga.