Kultura BiH

1.    UVOD
Ovdje ćemo govoriti o orijentalnoj kulturi i tradiciji u Bosni i Hercegovini, čim spomenemo ”orijentalno” sigurno odmah pomislimo na Tursku, (mada je tu još i arapski i perzijski uticaj), i Osmanlije, te njihovu vladavinu, kulturu, tradiciju i slično, jer ovdje su proveli mnogo vremena i ostavli duboke i neizbrisive tragove. Upravo ovaj rad govori o toj orijentalnoj Osmanlijskoj kulturi, tradiciji, arhitekturi i još o mnogo čemu. Dolaskom Osmanlija Bosna je postala dio velikog i veoma snažnog carstva, pa samim tim došlo je i do prodiranja i širenja nove kulture tzv: orijentalno-islamska kultura. Dolazi do širenja islama. Do promjena pod uticajem orijentalno-islamske kulture došlo je u arhitekturi, prodoru arapskog, turskog i perzijskog jezika. Orijentalni uticaj se osjetio u izradi ukrasnih predmeta, nišanima, rukopisima i raznim zanatskim predmetima i sl. Dakle BiH prolazi kroz velike kulturne i tradicionalne promjene.
Bosna i Hercegovina je pala pod osmansku vlast u 15. stoljeću (tačnije 1463. godine) i ostala pod vlašću Osmanlija više od četiri stoljeća. To je prouzrokovalo ogromne promjene na svim područjima ekonomskog, društvenog i kulturnog života. Pored toga, Osmanlije su sa sobom donijele državnu i društvenu organizaciju, kao i elemente islamske civilizacije. U ovakvim prilikama i pod utjecajem principa islamske civilizacije veliki broj Bosanaca je iz vlastitih pobuda, dobrovoljno, prešao na islam. Postepeno su napredovali u novom političkom sistemu postajući ustrajni branitelji islamske vjere, dok su istovremeno ljubomorno i hrabro čuvali svoj bosanski jezik, raznoliko nasljeđe i vladanje svojstveno njihovom identitetu i nacionalnosti. U skladu sa ovim novim okolnostima, razvijale su se i povećavale njihove potrebe za duhovnošću i kulturom. Bosanci i Hercegovci su počeli učiti čitati i pisati na orijentalnim jezicima, uključili su se u obrazovni sistem na svim nivoima i općenito se uklopili u naučne, kulturne i književne djelatnosti. Bilo je prirodno da u tom pogledu ushićeno žele upoznati arapski jezik jer je to jezik Kur’ana, islama i glavni jezik islamske civilizacije i kulture, te da se okrenu arapskoj kulturi i književnosti poučavajući njihovim plodovima svoj um i odgajajući dušu. Došlo je međusobnog prožimanja bosanske tradicije i islamske kulture, što je prvo posebno posebno uočljivo na nišanima i predmetima zanatske radinosti. Zapaženo mjesto u kulturi i umjetnosti Bosne pripada arhitekturi (sakralnoj i profanoj), nišanima, pismenosti i književnosti, rukopisima i raznim zanatskim predmetima, ukrašavanju nišana i slikarstvu. Najjači uticaj orijentalno-islamske tradicije i kulture najvidljiviji je svakako u arhitekturi (gradovima, kućama, namještaju, okućnicama-aviljama, kulama i sl.). Veoma brzo je Bosna u okviru Osmanske imperije postala most između Istoka i Zapada. Otpočeo je proces izgradnje, naročito podizanja i osnivanja novih gradova sa svim neophodnim potrepštinama što je uveliko doprinijelo oživljavanju ekonomskih prilika i povećanju odgovarajućih materijalnih sredstava koja su stanovništvu Bosne i Hercegovine osigurala dobar život i povećala poštovanje prema civilizaciji, blagostanju i kulturi. U skladu sa ovim novim okolnostima, razvijale su se i povećavale njihove potrebe za duhovnošću i kulturom. Bosanci i Hercegovci su počeli učiti čitati i pisati na orijentalnim jezicima, uključili su se u obrazovni sistem na svim nivoima i općenito se uklopili u naučne, kulturne i književne djelatnosti. Ne možemo zanemariti činjenicu da su sami Turci Osmanlije učestvovali u velikoj mjeri u dubokom prodiranju arapskog jezika u Bosnu i Hercegovinu. Od početka su držali da je arapski jezik, jezik Kur’ana i islamske vjere, najsavršeniji i najistaknutiji. Na tu činjenicu ne ukazuje samo ogroman broj rukopisnih dokumenata i isprava nego i sudskih presuda napisanih na arapskom jeziku za vrijeme osmanskog perioda u Bosni. Učenje i usavršavanje u arapskom jeziku se proširilo zahvaljujući brzom osnivanju niza islamskih obrazovnih ustanova, koje su u osnovi počivale na dobročinstvu i vakufima, poput mekteba i islamskih škola sa različitim nivoima obrazovanja, džamija i tekija uz koje su bile pripojene bogate opće i specijalizirane biblioteke. Ova mreža ustanova se širila sve dok nije postala izvor kulture i svjetionik nauke vodeći računa o naučnom životu i razvijanju učtivosti. Postoje dokazi koji ukazuju da su Bosanci veoma brzo usavršili sve temeljne znanstvene discipline postavši nosiocima nauke i poklonicima obrazovanja, te da su zauzeli najviše položaje i napredovali do najvećih zvanja na polju obrazovanja ne zaostajući za svojim savremenicima u Carigradu. Proslavili su se na ovom području bosanski gradovi: Sarajevo, Mostar, Akhisar (Prusac), Foča, Banja Luka, Tuzla, Travnik i dr.