Odlomak

UVOD:

Geopolitika je naučna disciplina sa predmetnim područjem lociranim u sferi odnosa između geografije i politike. Zadaci geopolitke su brojni, vezuju se za odnose izmedju prostora i politike, medjusobni uticaj oba faktora i njihovu neraskidivu povezanost. Geopolitika je prisutna u našem svakodnevnom životu, okružuje nas i daje nam odgovre na brojna političko-geografska pitanja I dešavanja. Svaka država ima svoju manje ili više razvijenu geopolitiku, a sa njom I svoju geostrategiju I geopolitičke planove za svoj napredak I integraciju.  Kao što se da videti u delu Šahovska tabla, Bžežinskog, svet predstavlja jednu veliku pozornicu, odnosno tu šahovku tablu na kojoj se nalaze figure, tj države.  Veliki I krupni igrači jesu jake I moćne države, svetske sile, dok su male figure manje I slabo razvijene države koje kroz svoju geopolitiku se prilagožavaju velikim igračima kako bi ostale u igri. Geopolitička strategija treba biti detaljno, temeljno I pametno isplanirana kako bi se ostvarili interesi sopstvene države.  Što je sila veća –  srazmerno tome I njena geopolitika mora biti na dugoročnijem planu formirana. Geopolitika jeste ključ uspeha I moći.
Ovaj seminarski rad nosi naziv Geopolitika Evroazijstva I u njemu ću nastojati da objasnim kako to velika Rusija I cela Evroazija se geopolitički formirala I održavala kroz periode uspeha I padova.

Savremeno rusko evroazijstvo ili neoevroazijstvo nastalo je  dvadesetih godina 19. veka i njegovi utemeljitelji bili su ruski emigranti koji su izbegli pred opasnostima socijalističke revolucije: Nikolaj S. Trubecki, Petar N. Suvčinski, Georgije Florovski, Nikolaj Nikolajevič Aleksejev, Petar Savicki i tako dalje.

 

 

 

ZAČECI RUSKE GEOPOLITIČKE MISLI

Rusija, odnosno Ruska Federacija je država na istoku Evrope i severu Azije. Teritorijalno najveća država na svetu, zauzima oko 11,5% zemaljskog kopna, ali nikada nije bila i najveća sila na svetu.  Razlozi ovog geopolitičkog paradoksa nisu jednostavni, samo delimično su u fizičko-geografskoj nezaštićenosti njene ravničarkse centralne teritorije, koja je sa istoka, zapada i juga više puta bila izložena  vojnim okupacijama, prodorima, katastrofalnim pustošenjima i ljudskim gubicima. Uzroke bi trebalo tražiti u višedimenzionalnoj ruskoj dvolikosti:

  •     Dva prirodna svojstva životnog prostora: šume na severu i stepe na jugu;
  •     Formalno geografska podeljenost na dva kontinenta –  Evropu i Aziju;
  •     Baštinjenje hrišćansko-pravoslavne vizantijske civilizacije, ali sa izrašenim prisustvom  i druge, islamsko-orijentalne kulture koja vekovima prožima čitavo rusko društvo;

Ruska dualnost nije problem sama po sebi,  šta više, mogla je biti i velika ruska prednost, ali Rusija je, umesto da iskoristi svoju dualnost najbolje što može, uporno isključivala jednu stranu svog identiteta i svodila se na polovičnost, a od svojih prednosti stvarala – nedostatke.  To je neminovno vodilo ka geopolitičkoj pasivnosti.
Ruska prageopolitička znanja prepoznatiljiva bivaju još prilikom nastanka Kijevske Rusije, u drugoj polovini 9. veka, potom tokom njenog duhovnog formiranja, političkog jedinstva i  uspona krajem 10. i početkom 11. veka.
U periodu od 13-15. veka Rusija pada pod mongolsku vlast i taj period se najčešće tumači kao ruska geopolitička katastrofa.  Nakon pobede moskovskog kneza Dimitrija Donskog 1830. godine nad Tatarima Moskva postaje državotvorno jezgro Rusije, ali država istinski jača tek u 15. veku.
Sledeća geopolitička faza Rusije počinje u drugoj polovini 16. veka za vreme vladavine kneza Ivana IV Groznog, kada ona jača kao centralizovana država, širi se i usmerava ka Kaspijskom jezeru, Baltičkom i Crvenom moru i usmerava se ka Sibiru.  Vladavina Petra i Katarine tokom 18. veka donosi Rusiji status evropske carevine, Sant Peterburg postaje prestonica naredna dva veka, talasokratski orijentisan, pozapanjačen i evropeizan, a Petar pokušava da narod i zemlju transformiše  u svoju viziju Nove Rusije.
U 19. veku je evroazijska sila i postaje osnovni cilj zapadnoevropskih talaskokratskih zemalja.  Ubrzan privredni i industrijski razvoj, intenzivnije korišćenje prirodnih potencijala Sibira i Dalekog Istoka, otvara nove geopolitičke perspektive.

No votes yet.
Please wait…

Detalji dokumenta

Više u Političke nauke

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

2 replies on “Geopolitika Neoevroazijstva”

biljanaljabi says:

Sajt je odličan, sve pohvale….

merhaba merhaba says:

Seminarski je odlican, 12 od 15 bodova upisanih 😀

Komentari