Odlomak

Uvod
Golosemenice su biljke sa semenom kod kojih semeni zametak nije zatvoren u listolike organe. Semeni zametak najčešće leži na listu unutar šišarke. Listovi golosemenica su različiti. Grupa golosemenica obuhvata četiri savremena razdela sa devet stotina četrdeset sedam vrsta. Sve savremene i izumrle golosemenice su drvenaste i višegodišnje biljke, u formi žbuna ili drveća.
Poznate vrste su borovi, smrče, jele, Pančićeva omorika, ariši, čempresi i ginko.
Značaj golosemenica se, sem ekološkog, nalazi i u njihovoj upotrebi u industriji, u ishrani životinja, hortikulturi i pejzažnoj arhitekturi, zaštiti od erozija.

Slika 1. Šišarka duglezije

2.1. Mikrosporangije i megasporangije
Mikrosporangije svih semenica imaju specijalni mehanizam za otvaranje. Kod semenih paprati i cikasa, a i benetita, otvaranje mikrosporangije teče posredstvom epidermskog mehanizma – egzotecijuma. Kod cikasa mikrosporangije se otvaraju pukotinom, pomoću epidermskih ćelija. Takva sposobnost otvaranja nazvana je ektokinetičkom. Kod svih ostalih golosemenica mikrosporangije se otvaraju posredstvom raskidanja endotecijuma. Kod ginka ćelije epidermisa su tankozidne i nemaju značajnu ulogu u otvaranju mikrosporangija.
U mikrosporangijama se razvijaju mnogobrojne mikrospore. Građa omotača mikrospora golosemenica odlikuje se raznovršnošću i ima veliki značaj za sistematiku i za utvrđivanje istorije vegetacije.
Kod primitivnih grupa golosemenica megasporangijum se otvara posredstvom polenovih komora. Muški gameti tih golosemenica su predstavljeni pokretljivim spermatozoidima koji pomoću mnogobrojnih bičeva lako dospevaju do ženskog gametofita i prodiru u arhegonije.
Među savremenim golosemenicama polenove komore su veoma izražene kod cikasa i ginka.

2.2. Ženski i muški gametofit. Oplođenje
Ženski gametofit se razvija unutar megasporangije i ne izlazi napolje. Pristup ka ženskom gametofitu ostvaruje se kroz mikropilu.
Golosemenice se razlikuju od paprati po razviću muškog gametofita, građi i načinu klijanja mikrospora. Kod golosemenica muški gametofit je uprošćen i razviće je ubrzano. Otvor za izlazak sadržaja mikrospore nastaje na distalnom polu. Haustorija (sisaljka) cikasa raste horizontalno i služi za ishranu i pričvršćivanje mladog gametofita. Polenova cev četinara i gnetuma raste vertikalno i služi za dovođenje spermija do jajnih ćelija i tako postaje vektor a ne samo sisaljka.
Redukovani muški gametofiti golosemenica dostižu svoje puno razviće na megasporangiji, parazitirajući na njoj. Muški gametofiti golosemenica su bez anteridija.
Karakteristika golosemenica je i nuklearna deoba zigota.

2.3. Poreklo golosemenica
Nastanku golosemenica prethodilo je nekoliko važnih evolucionih događaja. U oblasti razmnožavanja to je bilo nastajanje heterosporije. Heterosporne forme su poznate u fosilnom stanju još od srednjeg devona (pre oko 400 miliona godina). U kasnom devonu nastale su biljke sa izraženijom heterosporijom. Nešto kasnije nastale su prve poznate drvenaste forme. Na taj način stvorili su se neophodni uslovi za pojavu golosemenica.
Predačke forme golosemenica su morale biti neke starije i primitivnije protostelične, a istovremeno heterosporne papratnjače, sa lestvičastim traheidama u sekundarnom ksilemu. Tako se dolazi do zaključka da golosemenice nisu nastale od pravih paprati, nego od neke bočne grane starijih papratolikih biljaka.

No votes yet.
Please wait…

Detalji dokumenta

Više u Biologija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Jedan komentar na “Golosemenice”

Miladin93 says:

Hvala vam. 😀
Mnogo ste mi pomogli.

Komentari