Odlomak

1. UVOD

Leteći pepeo (Elektrofilterski pepeo) predstavlja otpadni materijal nastao utermoelek-tranama u pećima na ugalj, koji je pomoću elektrostatskih filterskih uređaja separiran iz ot-padnih gasova. Leteći pepeo kao takav predstavlja materijal kojeg je potrebno zbrinuti i prema njemu postupati kao prema građevinskom otpadu, i to samo u slučajevima kada isti ne spada u klasu opasnih otpada. Odnosno, ukoliko isti ne sadrži povećanu radioaktivnost. Zbrinjavanje ovog materijala obično se sprovodi dodavanjem istog u različite cementne kompozite ali iu samom procesu proizvodnje cementa. Tako da je uglavnom cementna industrija ona koja ovu vrstu otpadnog materijala i zbrinjava. Uloga letećeg pepela u cementnim kompozitnim materijalima je dvojaka i to:
a) hemijska (učestvuje aktivno u odvijanju pucolanskih reakcija) i
b) fizikalna (deluje kao nukleacijsko mesto ali i kao punilo).

U prošlosti, leteći pepeo se uglavnom ispuštao u atmosferu, ali kontrola onečišćenja u
poslednjih nekoliko godina zahteva uklanjanje čestica pre samog ispuštanja.
Oko 43% pepela se reciklira, uglavnom kao dopuna Portland cementu u proizvodnji betona, zbog čega postoje rizici za zdravlje.[4]
2. LETEĆI PEPEO I OPŠTE KARAKTERISTIKE

Leteći pepeo, kao nus produkt sagorijevanja uglja, počeo se primjenjivati u građevinarstvu u ranim 30-tim godinama 20.vijeka. Prvobitno se leteći pepeo primjenjivao kao dodatak beto-nu.Prva istraživanja vezana uz leteći pepeo obavljena su 1937.godine na Univerzitetu u Kali-forniji, a prva značajnija upotreba letećeg pepela je kod izgradnje brane Hungry Horse u SAD-u 1948. godine, gdje je upotrijebljeno 120.000 tona letećeg pepela.[1]
Intenzivnija primjena letećeg pepela u građevinarstvu je počela 60-tih godina 20.vijeka, kada je pepeo našao primjenu kao dodatak portland cementu, u proizvodnji cementa i kao materijal ispune (filer) u niskogradnji.
Danas se primjenjuju milioni tona letećeg pepela, kao strukturnog materijala u građevinarstvu, širom svijeta.
Leteći pepeo je vrlo fini mineralni ostatak spaljivanja mljevenog uglja u kotlovima, koji izlazi iz kotla zajedno sa izduvnim gasovima. Iz dima se izdvaja pomoću elektrostatičkih filtera.
Leteći pepeo je pucolanski materijal na bazi silicija, aluminija i kalcija, koji u kombinaciji sa krečom i vodom stvara cementitni materijal odličnih svojstava.
U SAD-u je leteći pepeo klasificiran u skladu sa američkim normama ASTM C 618 na:
– pepeo klase F – nastaje spaljivanjem antracita i bitumeniziranog uglja
– pepeo klase C – nastaje spaljivanjem delimično bitumeniziranog uglja i lignita
Pepeo klase C ima cementitna svojstva i bez dodatka kreča, a pepeo klase F rijetko ima ce-mentna svojstva uz dodatak samo vode.
Prema tehnologiji obrade razlikujemo:
1. Suhi pepeo – koji se primjenjuje za gotove mešavine, betonske prefabrikate, proiz-vodnju blokova i injektiranje,
2. Separisani pepeo – suhi pepeo u kojem su odstranjeni grublji komadi
3. Obrađeni pepeo – sa dodatkom određene količine vode

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari