Proizvodnja biljaka u zaštićenom prostoru
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Seminarski radovi, Skripte, Građevina
Objavio studenti.rs 22. decembar 2015. Prijavi dokument
1. UVOD
Leteći pepeo (Elektrofilterski pepeo) predstavlja otpadni materijal nastao utermoelek-tranama u pećima na ugalj, koji je pomoću elektrostatskih filterskih uređaja separiran iz ot-padnih gasova. Leteći pepeo kao takav predstavlja materijal kojeg je potrebno zbrinuti i prema njemu postupati kao prema građevinskom otpadu, i to samo u slučajevima kada isti ne spada u klasu opasnih otpada. Odnosno, ukoliko isti ne sadrži povećanu radioaktivnost. Zbrinjavanje ovog materijala obično se sprovodi dodavanjem istog u različite cementne kompozite ali iu samom procesu proizvodnje cementa. Tako da je uglavnom cementna industrija ona koja ovu vrstu otpadnog materijala i zbrinjava. Uloga letećeg pepela u cementnim kompozitnim materijalima je dvojaka i to:
a) hemijska (učestvuje aktivno u odvijanju pucolanskih reakcija) i
b) fizikalna (deluje kao nukleacijsko mesto ali i kao punilo).
U prošlosti, leteći pepeo se uglavnom ispuštao u atmosferu, ali kontrola onečišćenja u
poslednjih nekoliko godina zahteva uklanjanje čestica pre samog ispuštanja.
Oko 43% pepela se reciklira, uglavnom kao dopuna Portland cementu u proizvodnji betona, zbog čega postoje rizici za zdravlje.[4]
2. LETEĆI PEPEO I OPŠTE KARAKTERISTIKE
Leteći pepeo, kao nus produkt sagorijevanja uglja, počeo se primjenjivati u građevinarstvu u ranim 30-tim godinama 20.vijeka. Prvobitno se leteći pepeo primjenjivao kao dodatak beto-nu.Prva istraživanja vezana uz leteći pepeo obavljena su 1937.godine na Univerzitetu u Kali-forniji, a prva značajnija upotreba letećeg pepela je kod izgradnje brane Hungry Horse u SAD-u 1948. godine, gdje je upotrijebljeno 120.000 tona letećeg pepela.[1]
Intenzivnija primjena letećeg pepela u građevinarstvu je počela 60-tih godina 20.vijeka, kada je pepeo našao primjenu kao dodatak portland cementu, u proizvodnji cementa i kao materijal ispune (filer) u niskogradnji.
Danas se primjenjuju milioni tona letećeg pepela, kao strukturnog materijala u građevinarstvu, širom svijeta.
Leteći pepeo je vrlo fini mineralni ostatak spaljivanja mljevenog uglja u kotlovima, koji izlazi iz kotla zajedno sa izduvnim gasovima. Iz dima se izdvaja pomoću elektrostatičkih filtera.
Leteći pepeo je pucolanski materijal na bazi silicija, aluminija i kalcija, koji u kombinaciji sa krečom i vodom stvara cementitni materijal odličnih svojstava.
U SAD-u je leteći pepeo klasificiran u skladu sa američkim normama ASTM C 618 na:
– pepeo klase F – nastaje spaljivanjem antracita i bitumeniziranog uglja
– pepeo klase C – nastaje spaljivanjem delimično bitumeniziranog uglja i lignita
Pepeo klase C ima cementitna svojstva i bez dodatka kreča, a pepeo klase F rijetko ima ce-mentna svojstva uz dodatak samo vode.
Prema tehnologiji obrade razlikujemo:
1. Suhi pepeo – koji se primjenjuje za gotove mešavine, betonske prefabrikate, proiz-vodnju blokova i injektiranje,
2. Separisani pepeo – suhi pepeo u kojem su odstranjeni grublji komadi
3. Obrađeni pepeo – sa dodatkom određene količine vode
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Komentari
You must be logged in to post a comment.