Odlomak

Uvod

Hemijska veza je privlačna sila između dva atoma nastala interakcijom njihovih perifernih elektrona. Sila je mnogo jača od energije toplotnog kreatnja tako da su atomi trajno vezani obrazujući stabilnu grupu – molekul. Elektroni su istog naelektrisanja pa bi trebalo da se odbijaju, međutim, u elektronskim orbitalama sparivanje njihovih spinova stabilizuje elektronske parove i ukupan efekat je obrazovanje stabilne veze.
Veza koja nastane kao posledica privlačenja dva ili više atoma u spoj zove se hemijska veza (intramolekulna). Hemijske veze proizvoljno delimo u dve vrste: kovalentnu i jonsku vezu. Ostale vrste hemijskih veza su metalna i vodonikova veza (H-veza može biti i intermolekulna). Osim vodonikove, postoje i druge intermolekulne veze koje povezuju atome susednih molekula u tečnostima a karakteristične su van der Valsovim silama. Glavne vrste veza koje ćemo objasniti su: jonska, kovalentna, metalna i vodonična.
VRSTE HEMIJSKIH VEZA
• Postoje dva krajnja oblika spajanja ipovezivanja atoma:
• JONSKA VEZA – potpuni prenos elektrona sa jednog atoma na drugi

• KOVALENTNA VEZA – elektroni se dele izmedju atoma

• VEĆINA VEZA MEĐU ATOMIMA JE NEGDE IZMEĐU
Jonska veza
Jonska veza se ostvaruje između atoma sa izrazito različitim afinitetom za elektron (različitim elektronegativnostima), recimo između alkalnih metala (koji lako otpuštaju elektron) i halogenih atoma (koji lako primaju elektron). Tada atom koji otpusti elektron postaje pozitivni jon a onaj koji ga prima negativni. Jonska je veza između natrijuma i hlora u kuhinjskoj soli, Na+Cl-. Jonska veza se često formira između atoma metala i nemetala.

Primer: Natrijum je izrazit metal, a hlor izrazit nemetal. Atom natrijuma u valentnom nivou sadrži jedan, a hlor sedam elektrona. Prilikom sudara atoma natrijuma i hlora, hlor privlači i prima valentni elektron natrijuma kako bi postigao oktet elektrona. Stabilan oktet elektrona natrijum postiže otpuštanjem jednog elektrona, jer u L sloju ima osam elektrona. Potpunim prelaskom elektrona sa atoma natrijuma (metal) na atom hlora (nemetal) dobijaju se naelektrisane čestice – joni. Atom natrijuma ostaje pozitivno naelektrisan, a atom hlora negativno naelektrisan jon. Između nastalih jona deluju elektrostatičke sile privlačenja. Ostvarena veza između atoma natrijuma i hlora, odnosno između izrazitog metala i izrazitog nemetala naziva se jonska veza. Joni natrijuma i hlora su u prostoru pravilno raspoređeni.
Kod natrijum-hlorida, atom natrijuma daje svoj 3s elektron atomu hlora, popunjavajući prazninu u 3p nivou (podljusci) hlora. Odvajanje 3s elektrona od neutralnog atoma natrijuma zahteva 5,138 eV energije; ovo je poznato kao energija jonizacije ili jonizacioni potencijal natrijuma. Neutralni atom hlora može da privuče jedan elektron u prazninu u 3p nivou, time se delimično pridružio ostalim elektronima i tako je privučen ka jezgru. Ovakvo stanje ima 3,613 eV manje energije nego neutralni atom hlora i jedan slobodan elektron; 3.613 eV je veličina afiniteta hlora prema elektronu. Prema tome stvaranje razdvojenih Na+ i Cl- jona zahteva unos od 5,138 eV – 3,613 eV = 1,525 eV.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Hemija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Više u Veterina

Komentari