Odlomak

Instalacija Windows 7
Instalacijska programska potpora zauzima veličinu jednoslojnog DVD-a, što danas i nije neki veći problem jer gotovo sva računala imaju DVD uređaj. Ako se izradi ISO datoteka od originalnog instalacijskog medija dobije se datoteka veličine oko 2.6 GB što korisniku omogućava da izradi svoju zaštitnu kopiju medija (na što ima pravo), i u nju može dodati sve upravljačke programe koji mu trebaju u postupku instalacije ili izraditi zaseban medij na koji će ih zapisati (upeći). Korisno je provjeriti na Internetu postoje li za sklopovlje noviji upravljački programi od onih isporučenih uz uređaje. Proizvođači računala i sklopovlja nisu skloni izradi i distribuciji medija s novijim upravljačkim programima glede dodatnih troškova, što uz današnju brzinu pristupa Internetu nije od značaja. Radije nove upravljačke programe objavljuju na svojim sjedištima jer ih to gotovo ništa ne košta, a podrška krajnjem korisniku je mnogo efikasnija. Internet je doista mnogo toga promijenio u posljednjem desetljeću.
Microsoft je svojevremeno krajnjim korisnicima omogućio da s njegovih poslužitelja mogu besplatno preuzeti .ISO datoteku za ‘BETA’ i potom za ‘RC’ izdanje operativnog sustava Windows 7 u 32 bit-noj i 64 bit-noj inačici, naravno uz prijavu podataka glede ostvarivanja legalnih prava za njihovo korištenje prema prihvaćenim licenčnim uvjetima. Navedenim postupkom dobio je raznoliku i ogromnu testnu grupaciju korisnika, koja je sa svojim povratnim informacijama omogućila da konačni proizvod bude što bolji. Na temelju preuzete .ISO datoteke može se izraditi instalacijski DVD medij, ili se pak .ISO datoteka izravno koristi za instalaciju operativnog sustava u Virtual PC (VPC) računalo, mada se može za instalaciju uporabiti i izrađeni instalacijski DVD. Nadalje slijedi opis instalacije ‘RC’ inačice navedenog operativnog sustava upravo na VPC računalo, uz naznaku na razlike u odnosu na ‘BETA’, ‘RTM’ i ‘OEM’ inačice gdje je to bitno.
U osnovi postupak instalacije na fizičko računalo ne razlikuje se od nadalje opisanog na VPC računalo, a u primjeru nadalje temelji se na instalaciji operativnog sustava na dva fizička-virtualna diska s po dvije particije na svakom. Ako se koristi jedan fizički disk glede lakšeg održavanja particija i zaštite i čuvanja podataka, odnosno odvajanja podataka od operativnog sustava na posebnu particiju diska, svakako je dobro disk podijeliti na više particija. Čak ako se uporabi virtualno računalo s dva virtualna diska, prema opisima nadalje, umjesto jednog virtualnog diska, rad virtualnog računala primjetno je brži. Već samo grupiranje skupina podataka u zasebne cjeline-particije prema njihovim osnovnim osobitostima (OS, programska potpora, podaci …) ubrzava računalni sustav u konačnici bez obzira na broj uporabljenih diskova i olakšana je izrada je zaštitne kopije podataka ili particija diska. Rješenje da se jedan fizički disk koristi u cjelini kao jedna jedinstvena particija diska nikako nije dobro, osobito u vrijeme kad su diskovni kapaciteti u odnosu na uobičajene potrebe korisnika ogromni. Dakle, instalacija se temelji na planu prikazanom u tablici na prethodnoj stranici. Može se uporabiti i drugačiji plan, ali osnovna vodilja njegove izrade je uporaba više particija glede odvajanja korisnikovih podataka od particije na kojoj je sistem.
Što raditi ako se računalo priprema za ‘mladu tatinu-maminu sveznalicu’ i ima samo jedan disk? Tada se naprave dvije particije, [C:] i [D:], pri čemu se za [D:]planira oko 20-30 GB za prvotnu i osnovnu sliku (image) operativnog sustava na [C:] particiji, te možda još koju naknadnu, a koja se po izradi sakrije u ‘nevidljivi’ imenik i zaštiti RO atributom. Mladi ‘maher’ ionako će vrlo brzo veliku [C:] particiju napuniti igrama i koječim u nepremještenim radnim i privremenim mapama, te je tada lako vratiti sustav u prvotno stanje glede njegovog osposobljavanja za nove ‘pokuse’. Kad nešto nauči glede podešavanja i održavanja operativnog sustava moguće je da će koristiti navedenu tablicu.
Prvi korak po dohvatu .ISO datoteke ili optičkog instalacijskog medija (kao kod fizičkog računala) od strane VPC računala (ili fizičkog računala) je učitavanje datoteka potrebnih za instalaciju i pokretanje instalacijske procedure. Ako se radi o instalaciji na fizičko računalo prethodno treba u BIOS-u provjeriti i po potrebi podesiti da je prvi ‘BOOT’ uređaj optički uređaj. Sadržaj i izgled BIOS-a, kao i postupak promjene redoslijeda ‘BOOT’ uređaja, nije standardiziran. Stoga se na ovim stranicama neće opisivati postupak podešavanja. No jedna od mogućih izvedbi polaznog i naprednog izbornika BIOS-a prikazana je na slici 4.5.5d, gdje se u naprednom izborniku vidi mogućnost promjene ‘BOOT’ redoslijeda uređaja. Po prepoznavanju umetnutog optičkog medija, ili ISO datoteke ako je u pitanju instalacija na VPC, slijedi učitavanje inicijalne osnove operativnog sustava u memoriju, te vrlo jednostavan upit o lokalizaciji, odnosno odabiru pojedinih jezičnih postavki, kako prikazuje naredna slika.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Informacione tehnologije

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari