Odlomak

Mreže za prenos podataka koje koristimo svakodnevno za rad, učenje, igru, mogu biti male, lokalne mreže, a sa druge strane mogu biti i velike , globalne mreže. Kod kuće korisnik može imati ruter i dva ili više računara. Na poslu, ogranizacija može imati više rutera i svičeva koji opslužuju potrebe nekoliko stotina ili hiljada računara.

Ruteri prosleđuju pakete koristeći informacije smeštene u tabelama rutiranja. Postoje dva načina na osnovu kojih ruter uči putanje do određenih udaljenih mreža – statički i dinamički.

U velikoj mreži sa velikim brojem podmreža, konfigurisanje i održavanje statičkih ruta može biti naporan posao. Ukoliko dođe do promene u mreži, pad nekog linka ili dodavanje nove podmreže, ovaj posao postaje prava noćna mora. Iz tog razloga uvedeni su dinamički protokoli rutiranja koji u velikoj meri olakšavaju konfigurisanje i održavanje velikih mreža. Korišćenjem dinamičkih protokola rutiranja može se reći da mreža poseduje osobinu skalabilnosti.

Protokoli rutiranja su zaduženi za razmenu informacija rutiranja između rutera. Protokol rutiranja je skup procesa, algoritama i poruka koje služe za razmenu informacija i formiranje tabele rutiranja. Glavne komponente dinamičkog protokola rutiranja su:

• Strukture podataka

• Poruke

 

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Informacione tehnologije

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari