Odlomak

Istraživanje ozonske rupe iznad Antarktika

Ozonska rupa iznad Antarktike se smanjuje i najmanja je u posljednjih pet godina, priopćio je  novozelandski Nacionalni institut za istraživanje vode i atmosfere (NIWA).
Znanstvenih Stephen Wood je izjavio kako to daje naznake da međunarodne inicijative, kao što je Montrealski protokol iz 1987., kojima je dogovoreno postupno povlačenje kloroflourugljika (CFC) i drugih tvari koje prorjeđuju ozon, izgleda djeluju.Wood je kazao kako su kopnene i satelitske procjene pokazale da je ozonska rupa iznad Antarktike veličine oko 22 milijuna četvornih kilometara, a da je deficit ozonske mase otprilike 27 milijuna tona ove godine. Prošle godine mjerenja su pokazala 24 milijuna četvornih kilometara i 35 milijuna tona. Wood je rekao da su to “naznake da će možda početi oporavak” ozonskog omotača.
Poznato je da je plin ozon, kao sastavni dio atmosfere, za sve nas na Zemljinoj površini životno važan suncobran koji štiti od pretjerane količine UV zraka. Iznos UV zračenja koje primaju srednje geografske širine, u kojima je i BiH, bez odgovarajuće zaštite u samo 5 minuta može izazvati opekline kože. Pretjerano UV zračenje opasno je i zato jer izaziva mutacije DNA te tako škodi živim bićima koja su mu izložena.
Ozon prirodnim procesima nastaje u stratosferi na visinama između 10 i 50 km hemijskim reakcijama pod utjecajem Sunčevog zračenja kada se molekule kisika (O2) pod utjecajem UV zračenja raspadaju (disociraju) na pojedinačne atome (O) koji su izuzetno reaktivni. Zbog toga se brzo spajaju s molekulama O2, a rezultat je ozon (O3). U tom procesu kao katalizatori služe plinovi koji u svom sastavu imaju dušika, hlora, vodika ili broma. U prirodnim uvjetima nastajanje i razaranje ozona je uravnotežen proces koji je omogućio život na Zemlji u obliku kakvom ga poznajemo.
Koncentracija ozona mjeri se Dobsonovim jedinicama (Dobson Units = kratica DU). Pojednostavljeno iznos od 1 DU označava debljinu sloja ozona od 0,01 mm pri temperaturi zraka 0°C i tlaku od 1013 hPa. Prosječna vrijednost ozonskog omotača u atmosferi je oko 300 DU što znači da mu je debljina oko 3 mm.
Postojano je mišljenje da ozonska rupa, koja se nalazi veoma visoko u atmosferi iznad Antarktika ne može da utiče na klimu na nižim visinama. Međutim, to nije tačno jer ona pokreće takozvani domino-efekat i sve promene koje su nastale tako visoko, prenose se i na niža područja – kaže Sara King, koja je na postdoktorskim studijama univerziteta Harvard.
Dosadašnja istraživanja pokazala su da ozonska rupa iznad Antarktika, koja je prvi put uočena 1980, utiče na vremenske prilike u blizini ovog Zemljinog pola, pa su Sara Kang i njene kolege željele di utvrde da li se ove promjene dešavaju i na drugim lokacijama, odnosno da li se šire ka ekvatoru.

Naučnici su koristili dvije kompjuterske simulacije da utvrde kakve bi bile vremenske prilike sa i bez rupe na ozonskom omotaču. Nakon toga rezultate koje su pružili ova dva modela uporedili su sa podacima o količini padavina u pojasu ekvatora od 1979. do 2000.
– Pomeranje vremenskih prilika događa se jer ozonska rupa čini da se vazdušne struje sa zapada pomeraju ka jugu. To pomeranje povlači suvu vazdušnu masu zbog koje oko ekvatora postaje vlažnija – objašnjava Sara Kang.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari