Odlomak

Uvod

Nije mi u opisu posla kojim se bavim predviđeno da kritički ocenim delo, pa sam se zato držao dobrih, starih, proverenih majstora tog zanata, a ja sam izneo svoju impersiju o ovom delu, kroz poseban prilog, analizirajući dešavanja i likove dela.
Najpre sam u prilog doneo biografiju. Da bi se upoznali sa Ignjatovićevim delom i likom, ova biografija biće nam od velike koristi. Za početak ćemo saznati neke osnovne segmente Ignjatovićevog života. Njegova ubeđenja, tok života, iskustva i tome slične stvari ćemo saznati iz posebnog dela iz kritika, gde je o njegovom životu najveći akcenat stavljen na pisanje Jovana Deretića. Zatim sam se posvetio svojoj analizi romana. U njoj treba iskazati sve one najbitnije stvari uz pomoću kojih bi i neko ko nije upoznat sa fabulom dela, uspeo da bar malo uživa u ubrzanim dešavanjima.
U suštini, roman predstavlja različite životne situacije u kojima će se naći naši glavni junaci: gazda Sofronije Kirić i njegov najmlađi sin Šamika. Uz sve to pokazuje nam u kakvim se sve iskušenjima može naći mladi čovek, u pokušajima da se oženi. Koliko je to za njega, i zašto, bilo preterano daleko? Odgovor ćete lako pronaći. Na neki način ovo je poruka mladim momcima koja im kazuje greške koje je pravio Šamika Kirić i kako da te iste greške ne ponove i oni.
Za kraj ostaje poseban deo, pesma, kojom sam pokušao da zamenim monotoni utisak, već nam poznatih zaključaka.
Ovo je bila uvodna reč autora, koja će, nadam se, biti od ma kakve koristi, pri čitanju ovog dela, i nadam se da ste sada spremni da se prepustite rezultatima mog rada.

 

 

 

 
Biografija

Jakov Ignjatović (Sentandreja, 26. novembar(jk))/8. decembar(gk) 1822 — Novi Sad, 23. jun(jk))/5. jul(gk) 1889) je bio poznati srpski romanopisac i prozni pisac iz 19. veka.
Ignjatović se rodio u Sentandreji. Osnovnu školu je učio u mestu rođenja, a gimnaziju u Vacu, Ostrogonu i Pešti. Prava je slušao u Pešti, ali je zbog sukoba sa profesorima napustio univerzitet i dobrovoljno otišao u husare. Kasnije je završio prava u Kečkemetu, kao husar. Kratko vreme je bio advokat, i čim je izbilaMađarska revolucija (1848), uzeo je učešće na strani Mađara protiv Beča, zbog čega je, posle mađarske kapitulacije, morao prebeći u Beograd. U Beogradu je živeo kao novinar do 1850, a zatim je putovao po svetu. Pojavljuje se posle tri godine i otada vidno učestvuje u javnom životu vojvođanskih Srba. Bio je urednikLetopisa Matice srpske u periodu 1854-1856, zatim „narodni sekretar“ u Karlovcima i veliki beležnik u Novom Sadu. U periodu od 1863. do 1879. živeo je uDalju, gde je radio kao advokat i službenik patrijaršijskog imanja mitropolije Gornjokarlovačke. Svoju privatnu biblioteku zaveštao je Srpskoj čitaonici u Dalju.
Kad je narodna stranka Svetozara Miletića povela zajedničku političku borbu sa Mađarima protiv Beča, Ignjatović je aktivno učestvovao u toj borbi i dva puta je biran za poslanika. Kad je narodna stranka napustila Mađare, Ignjatović, suprotno ogromnoj većini Srba u Vojvodini, ostaje dosledan prijatelj Mađara i pobornik srpsko-mađarskog sporazuma. Zbog toga je napadan kao mađaron i bio prinuđen da živi odvojeno od srpskog društva, sve do smrti. To je rđavo uticalo na njegov glas kao književnika. Izabran je za dopisnog člana Srpske kraljevske akademije 23. januara 1888. Umro je u Novom Sadu 1889. godine.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari