Kretanje nezaposlenosti

Nezaposlenost predstavlja jednu od najvećih bolesti savremenog društva i ni jedna država nije imuna na istu. Mnogi ekonomisti su decenijama vodili borbu sa ovim fenomenom pokušavajući da nađu adekvatan lek . Nezaposlenost utiče na sve ekonomske sfere društva: po pravilu smanjuje proizvodnju i ukupni dohodak; uvećava socijalnu nejednakost, jer nezaposleni gube mnogo više nego zaposleni. Tranzicija naše privrede i reforme koje su u toku, nužno izazivaju otpuštanja radnika koji su ekonomski i tehnološki viškovi tržišnih, vlasničkih i organizacionih promena, posebno u velikim društvenim i javnim preduzećima, ali nezaposlenost pogađa i brojne kategorije mladih lica koja prvi put traže zaposlenje i koja do zaposlenja dolaze izuzetno teško i sporo.
Takva situacija se, sledeći iskustva drugih zemalja u tranziciji, mogla i očekivati ali se postavlja pitanje da li je to moralo biti u tolikoj meri. Sa druge strane teško je shvatiti zašto se više ne koriste sopstvena raspoloživa znanja i mogućnosti kao i pozitivna i negativna iskustva zemalja u tranziciji, koja se na taj put krenula pre nas posebno onih zemalja koje su imale, manje od drugih, probleme u realizaciji reformi i probleme u zapošljavanju.
1. POJAM NEZAPOSLENOSTI
Aktivno stanovništvo (radnu snagu) jedne zemlje čine sva zaposlena i nezaposlena lica od 15 do 64 godine zivota. Taj pojam se odnosi na stanovništvo sa prebivalištem u zemlji, ali ne i na radnike koji su zaposleni na teritoriji ali na njoj i ne zive.
Stopa nezaposlenosti predstavlja procenat nezaposlenih u ukupnom broju aktivnih stanovnika. Nezaposleno stanovništvo čine lica koja su raspoloživa za rad ili traže zaposlenje, svejedno da li primaju dohodak ili ne razlike nema prema definiciji Međunarodnog biroa rada. Administrativna stopa nezaposlenosti dobija se kada se popišu nezaposlena lica prijavljena u državnim službama za zapošljavanje

Razlikujemo tri vrste nezaposlenosti: frikciona, strukturna i ciklicna nezaposlenost.