Odlomak

UVOD

Globalizacija je na nevjerovatan način promjenila naše živote. Sam proces globalizacije je učinio naše aktivnosti, razmišljanja i djelovanja mnogo složenijim, raznovrsnijim i bogatijim i odnosu na pravne norme koje uređuju svaki aspekt naših života. Ubrzani tehnološki i globalni razvoj, sve veća razmjena dobara i usluga, veliki broj tehnoloških inovacija, sve veća privredna specijalizacija dovodi do međusobnih odnosa između privrednih i finansijskih subjekata. Iz tih međusobnih odnosa je proistekao ugovor o lizingu. Ove pojave se naročito primjećuju kod visoko razvijenih zemalja, ali se usljed neprestanog ekonomskog povezivanja ove pojave javljaju i kod manje razvijenih zemalja.
Lizing je veoma važan izvor srednjoročnog i dugoročnog finansiranja, jer predstavlja ekonomski efikasno rješenje nabavke sredstava potrebnih za poslovanje preduzeća. Danas se često ugovor o lizingu pojavljuje ne samo kao oblik finansiranja u spoljno-trgovinskoj razmjeni , nego i kao sredstvo poslovne integracije između proizvođača, trgovine, finansijskih instituta i potrošača stvari.
Lizing pruža mogućnost preduzećima da medernizuju svoju opremu i samim tim postanu efikasniji i konkurentniji. Lizing je naročito pogodan za mala i srednja preduzeća, kao i nova, tek osnovana preduzeća koja često ne mogu da računaju na druge mogućnosti finansiranja. Upravo zato vlade mnogih zemalja podržavaju lizing kao važan metod podsticanja investicija. Lizing industrija je dans u svjetu veoma razvijena. U mnogim zemljama se putem lizinga finansira više od četvrtine svih nabavki poslovne opreme. Samo u zemljama u razvoju se godišnje putem lizinga finansira nabavka nove opreme i vozila u vrijednosti od preko 40 milijardi dolara.

 

 

ISTORIJAT LIZINGA

Iako može izgledati da je lizing jedan od novijih metoda finansiranja, prvi slučajevi praktične primjene odigrali su se u davnoj prošlosti. Pronađeni su dokazi da su 2000 p.n.e. vavilonci primjenili jednu vrstu lizinga za čamce i stoku. Jedan od prvih teoretskih opisa lizinga pronađen je u rimskim pravnim spisima. U svom savremenom obliku finansijski lizing je potekao iz SAD.
Prvu kompaniju za lizing osnovao je Henri Šofeld 1952. godine u SAD. Kompanija je osnovana sa ciljem da realizuje jednu konkretnu transakciju u domenu željezničkog transporta. Navedenom transakcijom demonstrirana je ekonomska efikasnost finansijskog lizinga pa je Šofeld odlučio da nastavi poslovanje i osnuje američku lizing kompaniju United States Leasing Corp.
Razvoj finansijkog lizinga u Evropi počeo je krajem 50-tih i početkom 60-tih godina prošlog vijeka. Nekoliko faktora je podstaklo brz razvoj finansijskog lizinga u Severnoj Americi i zapadnoj Evropi. Tehnološki napredak stvorio je kod preduzeća potrebu da obnove sopstvena stalna sredstva, a finansijski lizing je pružio neophodni mehanizam. U isto vrijeme 50-tih godina prošlog vijeka došlo je do razvoja tržišta finansijskih usluga i značajnije ponude zajmova uz niske kamatne stope, što je poslužilo kao način obuzdavanja inflacije i cjena roba.
Koncept finansijskih lizinga je 70-tih godina prošlog vijeka usvojen u zemljama u razvoju Azije, Južne Amerike i Afrike, a 80-te je obilježilo širenje navedenog koncepta na svjetskom tržištu. Danas lizing predstavlja efikasan instrument za pribavljanje i obnavljanje stalnih sredstava kako za mala i srednja preduzeća, tako i za finansiranje milionskih dolarskih transakcija u domenu transporta ( na primjer, lizing aviona).

 

 

POJAM LIZINGA

Sama riječ lizing (leasing) potiče od engleskog glagola to lease što u prevodu na naš jezik znači dati pod zakup, najam. Skoro u svim zemljama figurira u toj jezičkoj formi (na primer, u Nemačkoj pod nazivom “leasing gescähft”, dok se u francuskom jeziku koristi izraz “creditbail”, u ruskom “imovinski najam” i sl.) Lizing, posmatran u užem smislu riječi je u stvari zakup. U početnim fazama razvoja, između poslova lizinga i klasičnog zakupa nije bilo razlika. Vremenom, lizing poslovi su se modifikovali, naročito zbog ulaska treće strane u posao u vidu davaoca lizinga, finansijera, tako da danas lizing prevazilazi po svojoj sadržini najam i zakup, budući da obuhvata i poslove poput kreditiranja, kupoprodaje na poček, vršenja usluga različitog profila, itd.
Lizing je transakcija na osnovu koje jedan privredni subject, umjesto da kupi investicionu opremu koja mu je potrebna, obraća se lizing preduzeću koje mu tu opremu daje u zakup na određeni rok. Odnosno, to je ugovor po kojem vlasnik nekog sredstva dodjeljuje drugoj strani isključivo pravo korištenja imovinskog objekta ili sredstva, obično u toku ugovorenog razdoblja, u zamjenu za plaćanje najamnine.
Lizing posao možemo definisati kao poslovni aranžman između privrednih subjekata, baziran na ugovoru o lizingu, u kome davalac lizinga izdaje u zakup predmet lizinga (najčešće mašine i investicionu opremu) korisniku lizinga, a korisnik tu opremu koristi na način i u roku utvrđenim ugovorom, zauzvrat plaća cijenu korišćenja predmeta lizinga, a po isteku perioda korišćenja opreme ima pravo da istu vrati, produži korišćenje ili je otkupi po ugovorenoj cijeni. Ekonomska logika lizinga se sastoji u sledećem: “Umesto da kupi i odmah plati, na primjer opremu i mašine, preduzeće nalazi interes da se obrati specijalizovanoj finansijskoj instituciji, banci ili neposrednom proizvođaču da mu potrebnu opremu izda u zakup na određeni rok”, a po isteku ugovorenog perioda, zakupac može kupiti predmet lizinga ili ga vratiti zakupodavcu. Tokom perioda korišćenja opreme pravo vlasništva nad predmetom lizinga ima davalac lizinga. Najbitniji elementi ugovora o lizingu se odnose na predmet zakupa, lizing naknadu, period korišćenja sredstva i prava i obaveze učesnika u lizing transakciji.

 

 

VRSTE LIZINGA
Pojavnih oblika lizinga ima više, što je uslovio razvoj poslovne prakse, te stoga u narednom tekstu slijedi njihova klasifikacija. Kao kriterijumi za podjelu lizing poslova na direktne i indirektne se koriste relacije između učesnika u lizing transakciji, status davaoca lizinga, odnosno rešavanje pitanja finansiranja isporučioca. Jedna od osnovnih podjela lizinga, jeste ona koja lizing prema vremenu na koje se oprema uzima u zakup djeli na:

  • Operativni (poslovni) i
  • Finansijski lizing.

Glavne razlike između njih su date u MRS 17.

 

 

Operativni i finansijski lizing

Finansijski lizing je oblik finansiranja koji podrazumijeva znatno prebacivanje svih vrsta rizika i koristi koji su povezani s vlasništvom nad zakupljenim sredstvom od zakupodavca na zakupca. Potpisivanjem ugovora i isporukom zakupljenog sredstva, zakupodavac prenosi ekonomsko vlasništvo nad zakupljenim sredstvom, dok se pravno vlasništvo prenosi tek nakon isteka ugovora o lizingu, nakon uplate posljednje rate. U finansijskom lizingu, zakupac koristi zakupljeno sredstvo veći dio vijeka trajanja sredstva, kao i u slučaju sa zajmovima.
Operativni (Poslovni) lizing je vrsta lizinga u kojem svi rizici i koristi koji se odnose na vlasništvo nad zakupljenim sredstvom, ostaju kod zakupodavca. U ovom slučaju, zakupodavac zadržava ekonomsko i pravno vlasništvo nad zakupljenim sredstvom, dok zakupac ima samo pravo korištenja. Nakon isteka ugovora, zakupljeno sredstvo se vraća zakupodavcu. Kod poslovnog lizinga, zakupac koristi zakupljeno sredstvo kraće nego što je vijek trajanja sredstva.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari