Maloljetnička delikvencija

Šta je maloljetnička delikvencija?

Maloljetnička delikvencija je prestupničko ponašanje specifično za populaciju maloljetnika. U užem, pravnom smislu, svi vidovi ponašanja mladih, starijih od 14, a mlađih od 21 godinu koji, prema zakonu, spadaju u krivična dela.
Svi oblici delikventnog ponašanja mladih mogu se svrstati u četiri kategorije:
•    Radnje destruktivno uperene protiv integriteta drugih ličnosti
•    Radnje destruktivno uperene protiv vlasništva i materijalnih dobara drugih
•    Radnje povlačenja
•    Radnje samouništenja
Postoji i podjela koja u oblike delikvencije uključuje:
•    Prestupe krivično-pravnih normi
•    Prestupe prekršajnih normi
•    Prestupe moralnih normi
Mnoga istraživanja bavila su se fenomenom maloljetničke delinkvencije iz različitih perspektiva. O pojmu maloljetničke delikvencije postoje različita i brojna shvatanja. U upotrebi je i mnogo termina kojima se ova pojava ili pojedini njeni oblici označavaju. Takvo shvatanje je višestruko uslovljeno. Pored složenosti same pojave, tome su u najvećoj mjeri doprinijeli različiti konceptualni pristupi, koji vode različitim rešenjima.
U početku se maloljetnička delikvencija nije razlikovala od kriminaliteta. Danas se ističe razlika između delikvencije i kriminilateta. Konflikti između sociološkog i psihijatrijsko-psihološkog pristupa objašnjenju kriminaliteta posebno su vidljivi iz načina na koji tretiraju porodicu kao faktor kriminaliteta. Sociolozi se zanimaju za odnose između porodice i šire društvene zajednice i mogućnosti socijalizacije dok psihijatri i psiholozi pristupaju porodici kao izvoru emocionalnog zadovoljstva i lišavanja te kao značajnom faktoru razvoja ličnosti.

Karakteristike mladih delikvenata

Odrastanje je vrlo dinamičan proces. Mladost je razdoblje života u kojem se pojedinac suočava sa različitim problemima i zadacima koji se pred njega postavljaju. To je ujedno i najintenzivnije kognitivno, emotivno i konativno razdoblje koje je obilježeno sticanjem znanja i usvajanjem različitih navika, sudova, vrijednosti, stavova. Jedan od najvećih zahtjeva je izgradnja vlastitog identiteta i potraga za odgovorima na brojna pitanja.
Kod mladih se javlja potreba za druženjem i uključivanjem u društveni život šire zajednice kroz pripadanje određenim vršnjačkim grupama i društvima. Ako se pojedinac uključi u određenu skupinu koju društvo identifikuje kao pozitivnu grupu koja njeguje i promiče određene pozitivne vrijednosti i ciljeve, imajući u vidu poštovanje normi i zahtjeva šire okoline onda možemo govoriti o zadovoljavajućem uključivanju. Međutim, u nekim manje kontrolisanim uslovima mladi se udružuju i identificiraju s devijantnim grupama tražeći sebi slične sa istim psihičkim i društvenim problemima a kao cilj i sadržaj njihovo druženje postaje obilježeno nasiljem, zavisnošću, različitim kaznenim delima i to sve kao sastavni dio rituala grupe. Takvo uključivanje prouzrokuje devijantno ponašanje koje često prerasta u delinkvenciju i kaznena dela te postaje prijetnja široj zajednici.