Odlomak

UVOD

U svim sferama čovijekovog života postoje određena pravila ponašanja pa tako i u procesu obrazovanja. Primjena bontona u obrazovanju stara je koliko i samo obrazovanje. Od osnivanja prvih obrazovnih institucija, odnosno prvih škola teži se ka tome da se utvrde određena pravila ponašanja u procesu obrazovanja i u institucijama u kojima se to obrazovanje izvodi.

Ova pravila ponašanja treba da se temelje na životnoj filozofiji studenata, nastavnika, saradnika i cjelokupnog osoblja da se stvori atmosfera profesionalne i kulturne komunikacije, stalno podiže nivo kulture rada i kulture življenja, te izbjegnu i eliminišu neprihvatljiva ponašanja. Mladi na fakultete dolaze kao već formirane ličnosti, tako da se od njih očekuje da poštuju određena pravila. Međutim, danas se sve češće susrećemo sa različitim oblicima neprihvatljivog ponašanja mladih na fakultetima i u ovom radu ćemo se baviti primjenom bontona u procesu obrazovanja na visokoškolskim ustanovama.

Cilj ovog rada je da obuhvatimo i istražimo oblike i razloge prihvatljivog i neprihvatljivog ponašanja mladih tako da se ovdje pod bontonom neće podrazumijevati samo ponašanje kao djelovanje već ćemo da obradimo i kodeks oblačenja, konzumiranje alkoholnih pića i duvanskih proizvoda, odnose među studentima kao i odnose između studenata i nastavnika u okviru obrazovnih institucija.

Pored ovoga kao cilj rada možemo još spomenuti i proces otklanjanja neprihvatljivog ponašanja, te kultivisanje odnosno upućivanje mladih na to kako treba da se ponašaju u obrazovnim institucijama, jer se mladi danas često osjećaju zbunjeno zbog toga što se u sam proces obrazovanja često uvode različite novine kako u načinu rada tako i u pravilima ponašanja.

Ne bi se moglo reći da je danas lijepo i pristojno ponašanje baš rasprostranjeno. Naprotiv, svjedoci smo da se u svakodnevnim situacijama, na ulici, u sredstvima javnog prevoza, u restoranima, u prodavnicama, pa često i kod kuće više ispoljava grubo nego lijepo ponašanje.

 

 

 

DEFINISANJE OSNOVNIH POJMOVA
Pojam obrazovanja

Obrazovanje ima veliki značaj za ljude, i pojedince i društva u kojima se ostvaruje. Zbog toga se postavlja niz pitanja vezanih za obrazovanje, a posebno pitanje: „Šta je to obrazovanje i u čemu je njegova suština?” Gledano istorijski pojam obrazovanja je imao različita tumačenja. Njemačka idealistička filozofija ga je, na primjer, tumačila kao “harmonijsko vaspitanje pojedinca”, prije svega u estetskom smislu stavljajući akcenat na plemenitost i humanost. Nešto kasnije se javljaju znatno izmijenjena gledanja na obrazovanje kada ono dobija novo značenje u smislu osposobljavanja za život pomoću znanja, vještina i navika. U novijoj pedagoškoj literaturi daju se različite definicije pojma obrazovanje.

U Pedagoškoj enciklopediji obrazovanje je “pedagoški proces u funkciji obogaćivanja ljudskog saznanja. Obuhvata usvajanje određenog sistema znanja, formiranje praktičnih umijenja i navika, a to je pretpostavka i temelj razvitka saznajnih snaga i sposobnosti, oblikovanje naučnog pogleda na svijet, za povezivanje znanja sa praktičnom, profesionalnom i bilo kojom drugom djelatnošću.” Kako se može primjetiti, ovom definicijom su posebno akcentovani: pedagoški proces, bogaćenje ljudskog saznanja, usvajanje sistema znanja, formiranje umijenja i navika, razvoj saznajnih snaga i sposobnoti, oblikovanje pogleda na svijet. Ističe se značaj povezivanja znanja sa profesionalnim i drugim praktičnim djelatnostima.

Prema Pedagoškom rečniku obrazovanje označava “naoružavanje mladeži znanjima, umijenjima i navikama. U širem smislu podrazumijeva sticanje znanja, umijenja i navika uopšte s tim što se pod pojmom znanje podrazumijeva skup saznanja o objektivnoj stvarnosti a pod pojmom umijenje praktična primjena tih znanja. Navika je automatizovano umijenje. Sadržaj pojma obrazovanje čine procesi usmjereni na saznanje, vještine i navike djece i omladine.

U Pedagoškom leksikonu piše da je obrazovanje “pedagoški proces u kome se stiču i usvajaju znanja, sistemi znanja, vrijednosti i sistemi vrijednosti, izgrađuju navike i umijenja, razvijaju saznajne sposobnosti, osposobljava za samoobrazovanje, stvara osnova za formiranje sopstvenog pogleda na svijet.”

Zanimljiva je i definicija obrazovanja u Enciklopedijskom rečniku pedagogije, a ona glasi: “Obrazovanje je vaspitanje putem sistematskog sticanja naučnih znanja o prirodi, društvu i ljudskom mišljenju i putem ovladavanja radnim vještinama i navikama kojim se razvijaju i oblikuju određene crte ličnosti ( sposobnosti, interesi, stavovi ) i usvaja naučni pogled na svijet.

U Psihološkom rečniku Dragan Krstić pojam obrazovanje označava kao planirano i sistematsko prenošenje znanja prethodnih generacija mlađim generacijama u okviru školskog institucionalnog sistema. Poznati didaktičar G. Šilih u svojoj didaktici kaže da se u jedinstven i nedjeljivi proces vaspitanja ubraja umno ili intelektualno vaspitanje, a koje se podesnije naziva obrazovanje.

Očigledno je da postoje različita shvatanja pojma obrazovanje i da ni iz daleka ta problematika ni kod nas ni u svijetu nije raščišćena. Jedni ga posmatraju preširoko, poistovjećuju ga sa permanentnim obrazovanjem koje se ostvaruje od rođenja do kraja života – u porodici, predškolskoj ustanovi, školi, na fakultetu, u procesu rada i drugim različitim vidovima socijalne interakcije.

Bez obzira kako ga definisali svi ćemo se složiti da je obrazovanje jedan od najvažnijih zadataka svakog društva pa je i u većini zemalja osnovno obrazovanje obavezno i besplatno.

Svako je znanje informativno, ali obrazovanje ne postoji jedino zato da bi samo odrazilo društvene vrijednosti. Obrazovanje se prvenstveno odnosi na uvođenje u ono što je vrijedno pod uvijetom da se transmitirani sadržaj uči na moralno prihvatljiv način.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari