Opasnosti i štetnosti pri procesu zavarivanja

UVOD

Tema ovog maturalnog rada jesu opasnosti i štetnosti pri procesu zavarivanja. Svako ko je ikada pokušao da zavari dvije površine ili čak i ako je posmatrao proces zavarivanja uvjerio se kolika je stvarna težina i komplikovanost tog procesa. Opasnosti kojima se čovjek u tom trenutnku izlaže su mnogobrojne. U ovom radu ćemo navesti samo neke od njih, koje su dosta očigledne, i nažalost dosta učestale.
Prilikom zavarivanja čovjek se izlaže opasnosti od utjecaja štetnih gasova, uključujući dimne i opojne gasove, te razne čestive i tvari u zraku, zatim opasnostima od zračenja i strujnog udara. Zavarivanje u skučenim prostorima je, također, izvor određenih opasnosti. Svakako, tu još spadaju opasnosti od pada prilikom zavarivanja, opasnosti od utjecaja magnetnog polja, te fizički napor i ergonomija.

1. ZAVARIVANJE

Zavarivanje je proces spajanja dva ista ili različita metala, korištenjem/nekorištenjem dodatnog materijala za zavarivanje (drugog metala), gdje se vrši dodatno topljenje tog materijala ili se materijali zavaruju pod pritiskom, trenjem ili pomoću eksplozije, u cilju dobijanja jednakog (homogenog) vara koji će ta dva materijala (metala) držati čvrsto spojena.
Zavarivanje se može obavljati pomoću: električnog luka, laserom, elektročnom energijom (elektrootporno zavarivanje), trenjem i sl., a može se obavaljati u svakoj sredini. (bilo u vodi,otvorenom ili zatvorenom prostoru).
Ručno elektrolučno zavarivanje sa obloženom elektrodom je najčešći oblik zavarivanja u praksi. Za ovo zavarivanje koristi se električna struja da bi se stvorio električni luk koji tali materijal koji se zavaruje. U ovisnosti koja se elektroda koristi prilikom zavarivanja potrebno je dodati ili nije potrebno dodati dodatni materijal za zavarivanje (u slučaju zavarivanja sa ugljenom elektrodom potrebno je obezbijediti i dodatni materijal koji se tali da bi zavarivanje bilo što uspješnije).
Slika.1.1. Ručno elektrolučno zavarivanje obloženom elektrodom

Zavarivanje eksplozijom je spajanje dva metala po uticajem pritiska u hladnom stanju, gdje se koristi udarni supersonični talas (brzine do 6500 m/s) i pritiska koji dostiže vrijednosti do 100000 bara. Ova metoda se koristi za zavarivanje metala u teško pristupačnim prostorima, obično spajanje čelika, aluminija,bakra, titanija,cinka i drugih metala, obično kod brodogradnje.
Slika 1.2.Način rada eksplozijskog zavarivanja kod proizvodnje dvoslojnih limova: 1. obloga za osnovni metal, 2. područje rekristalizacije (treba biti što uže). 3. osnovni metal, 4. eksplozija, 5. eksplozivni prašak. 6. mlaz plazme.