Odlomak

Uvod
U školama je pretežno zastupljena tradicionalna nastava. Postoje prednosti tradicionalne nastave ali takodje javljaju se poteškoće u našim školama. Tradicionalnoj nastavi ne možemo pripisati potpunu neefikasnost jer ona ima i svojih prednosti. Zato je ne smemo odbaciti, već moramo zadržati ono što je dobro i na tim osnovama graditi efikasnije oblike rada. Jedan od efikasnih oblika rada, jeste korišćenje kooperativnog učenja u nastavi. Pojam kooperativno učenje predstavlja instrukcijsku metodu u kojoj učenici raznih nivoa znanja uče zajedno u malim grupama. Učenici su sami odgovorni za svoje učenje kao i za učenje ostalih. Uspeh jednog člana grupe pomaže drugom da bude uspešniji. Kooperativni timovi postižu veće nivoe mišljenja i zadržavaju informacije duže od onih koji rade individualno. Podeljeno učenje daje učenicima priliku da učestvuju u raspravi, preuzimaju odgovornost za sopstveno učenje, a razmena ideja ne samo da povećava interes među učenicima, već unapređuje i kritičko mišljenje. Ovakav način rada nesumnjivo snažno podstiče interakciju među članovima grupe čime se na najbolji način ostvaruje boljaefikasnost vaspitno-obrazovnog procesa.
Da bi se postigla maksimalna efikasnost u nastavnom procesu neophodno je eliminisati negativne efekte tradicionalne nastave koji se ogledaju u forsiranju verbalizma i reproduktivnog učenja. Veliki broj istraživanja potvrdio je tezu prema kojoj se verbalna i reproduktivna nastava nalaze na najnižem nivou efikasnosti. S obzirom na to, jasno se uočava potreba uvođenja efikasnijih načina rada u vaspitno-obrazovni proces, među kojima se ističe kooperativno učenje.
U prvom poglavlju razmatramo mišljenja i zaključke mnogih naučnika koji su se bavili kooperativnim učenjem. Kroz njihova istraživanja gde je posebno akcenat stavljen na empirijske nalaze, mnogobrojnih teoretičara, o značaju interaktivnog rada u nastavi, uviđamo prednosti kooperativnog učenja. Takođe, napravljen je kraći istorijski osvrt na teorijska utemeljenja i razvoj grupnog oblika rada i kooperativnog učenja. U nastavku definsali smo pojam kooperativnog učenja, zatim se bavimo kooperativnim učenjem u nastavi matematike. Takođe ukratko razmatramo nivoe, strategije i modele kooperativnog učenja. Da bi smo došli do principa kooperativnog učenja. Principima se bavio dr. Spencera Kagana . On je objavio knjigu «Kooperativno učenje», 1985. godine (Kagan,1985). Posmatram način na koji on proučava kooperativno učenje i vrši mnoga istraživanja na tu temu. Postoji četiri osnovna principa kooperativnog učenja. To su: stvaralačka međuzavisnost, lična odgovornost, ravnopravno učešće i paralelna interakcija. Oni određuju suštinu kooperativnog učenja i ukoliko se bilo koji od četiri principa ne ostvaruje ne može se govoriti o kooperativnom učenju. Svaki od principa proučavamo posebno i bavimo se istraživanjem koliko su principi zastupljeni u nastavi, u kojoj meri se primenjuje kooperativno učenje u našim školama. Pored osnovnih principa kooperativnog učenja, bavimo se proučavanjem principa kod inkluzivnog

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Matematika

Više u Skripte

Komentari