Odlomak

UVOD
Najraniji zapisi o anatomskim opservacijama nalaze se u fragmentima Alkmeona, lekara, anatoma i fiziologa, Pitagorinog učenika, koji je već oko 500. godine p.n.e. vršio disekciju životinjskih leševa. Opisao je vidni živac i cev, koja spaja nosnu i ušnu šupljinu (danas poznata kao Eustahijeva tuba). U vreme, koje se u istoriji antičke Grčke naziva ,,Periklova era”, živeo je i radio Hipokrat (469-399 god.p.n.e.) koji se naziva ,,ocem medicine”. On je smatrao da organizam čoveka grade četiri tečnosti (krv, flegma, crna žuč i žuta žuč). Ostavio je za sobom čuvenu Hipokratovu zakletvu, koja sadrži osnovne principe lekarske etike tj. obavezuje lekare na savesno obavljanje lekarske dužnosti, čuvanje lekarske tajne i poštovanje svojih učitelja. Prvi koji je javno secirao čovečije telo bio je Herofil. Izneo je tvrdnju da je mozak centralni organ nervnog sistema i sedište inteligencije. Prvi je uočio prirodu nerava i razdvojio senzitivne od motornih nerava. Antička anatomija dostiže svoj vrhunac i svoj kraj sa Galenom (131-201 god.p.n.e.). Poneki njegovi nazivi su se održali i do dana današnjeg, a preko svojih dela je trajao punih 1300 godina. Anatomija srednjeg veka doživljava preporod u periodu 15. veka, dok savremena medicina 21. veka doživljava vrhunac uz koriščenje metoda mikrodisekcija, histoloških tehnika, elektronskih mikroskopija, rendgena, ultrazvuka, kompjuterizovane tomografije, nuklearne magnetne rezonance i tome slično.

1.1 Osteologija
Kosti su tvrdi organi koji zajedno grade skelet. Čovečiji skelet gradi oko 206 kostiju. Neke kosti su tako oblikovane i međusobno povezane da grade koštane duplje u kojima su smešteni organi. Na kostima su pripojeni mišići, čija kontrakcija uslovljava različite pokrete kostiju i delova tela. Iako su čvrsti organi, kosti mogu da menjaju oblik i građu delovanjem različitih
faktora. Činjenica je da kosti zadebljavaju pri većem opterećenju jer se stvara dopunsko koštano tkivo, dok se suprotno, pri smanjenom opterećenju koštana masa smanjuje (kod različitih vrsta imobilizacija i u odsustvu gravitacije). Kost ima sposobnost da se regeneriše. U predelu preloma dolazi do uvećanja broja osteoblasta odnosno ćelija koje stvaraju koštano tkivo i dovode do njegovog zarastanja. Prema obliku, kosti se mogu podeliti na duge (ossa longa), kratke (ossa brevia), pljosnate (ossa plana) i nepravilne (ossa irregularia).

  •  Duge kosti se nalaze u gornjim i donjim ekstremitetima. One imaju telo (corpus ili diaphysis) i dva okrajka. Gornji okrajak (extremitas ili epiphysis proximalis) i donji okrajak (extremitas ili epiphysis distalis).
  •  Kratke kosti se nalaze u šaci i stopalu, nazvane falangama, malih su dimenzija i različitih oblika. Svaka kratka kost kao pojedinačna ima malu pokretljivost, ali više ovih kosti spojene u jedan sistem daju mnogo veću pokretljivost nego što bi dala velika kost, na istom mestu.
  •  Pljosnate kosti imaju oblik ploča, one ograničavaju telesne duplje u kojima se nalaze osetljivi organi (mozak u lobanji) i služe kao potpora velikim organima (karlične kosti na dnu trbušne duplje).
  •  Nepravilnim kostima pripadaju kičmeni pršljenovi i neke kosti glave.

 

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari