Odlomak

UVOD
Clostridium difficile je prvi put opisan kao uzrok proliva 1978. godine. Ova anaerobna bakterija je odgovorna za nastanak kolitisa udruženog sa uzimanjem antibiotika. Clostridium difficile infekcija je najčešći uzrok zaraznih bolničkih diareja u SAD. Sada je uz meticilin-rezistentni stafilokok i vankomicin – rezistentni enterokok među tri vodeće bolničke infekcije u svetu. Uprkos napretku u kontroli infekcije i novijih mogućnosti za lečenje C.difficile, prisutan je stalan i značajan porast učestalosti i ozbiljnosti C.difficile, kao i povećan morbiditet i mortalitet u vezi sa C.difficile . Ove promene u epidemiologiji C.difficile, pripisuju se nastajanju hipervirulentnog soja C. difficile. Tradicionalno poznati faktori rizika za C.difficile uključuju bolničko lečenje, poodmaklu životnu dob, operacije ili laparoskopske i endoskopske procedure organa za varenje i korišćenje antibiotika. Registrovano je da bolesnici sa izrazitom leukocitozom ili akutnom insuficijencijom bubrega imaju goru prognozu nego oni koji nemaju te abnormalnosti. Clostridium difficile proizvodi toksine A i B dok neki sojevi bakterije stvaraju binarni toksin. Toksini izazivaju simptome kolitisa citotoksičnim učinkom na enterocite, draženjem neurona koji inervišu crevo kao i pokretanjem jake zapaljenjske reakcije. Toksin A ima značajniju ulogu u crevima dok toksin B ima sistemsko dejstvo.
Epidemiologija C.difficile
Incidencija C.difficile je bila stabilna sve do kasnih 1990-ih. Međutim, od ranih 2000–tih godina incidencija raste i u bolnicama i u opštoj populaciji. U nekoliko velikih epidemioloških studija u SAD, incidencija bolničkih C.difficile porasla je 2 – 2,5 puta od kasnih 1990-ih do ranih 2000-ih. Zavisno od načina nastanka bolesti, C. difficile infekcija se definiše kao:
1. Stečena van bolnice ako se simptom bolesti javlja van bolnice ili u roku od 48 sati od prijema u bolnicu, a da osoba nije prethodno hospitalizovana 12 nedelja ili duže.
2. Stečena u bolnici ako se simptomi pojave posle više od 48 sati nakon prijema ili manje od četiri nedelje nakon otpusta iz zdravstvene ustanove.
3. Neodređena ako se simptomi javljaju između 4 i 12 nedelje nakon otpusta iz bolnice.

Teorije koje su se razvile da bi objasnile porast incidencije C.difficile uključuju promene u populaciji hospitalizovanih pacijenata (stariji i teže bolesni), promene u propisivanju antibiotika (posebno, povećano korišćenje novije generacije fluorohinolona), novi zarazniji sojevi C. difficile, potencijalno novi faktori rizika (npr. tretman inhibitorima protonske pumpe), promene u sprečavanju infekcije u svakodnevnoj praksi (npr. korišćenje alkoholnog gela za pranje ruku). C.difficile je češća u starijih osoba, koje takođe imaju i veći rizik da obole od teške forme infekcije ili teške infekcije sa komplikacijama. Neki autori kao glavni razlog za povećanu incidenciju kao i za teške forme C.difficile vide u starenju stanovništva i sve starijim pacijentima u bolnicama.Pojava novih “rizičnih” populacija C. difficile infekcije se sada opisuje i u populacijama koje su tradicionalno imale nizak nivo rizika kao što su deca i delovi stanovništva koji nemaju uobičajene faktore rizika .
Važno razmatranje u povećanju učestalosti C.difficile je pojava hipervirulentnog soja bakterije, poznat kao ribotyp 027, NAP1.Ovaj soj je izolovan u većini država u SAD i nekoliko zemalja Evrope. Hipervirulentni soj ima varijacije na nivou tcdC sekvence represor gena, što rezultuje gubitkom funkcije gena da stvara protein koji normalno dovodi do supresije gena za produkciju toksina A i B. Usled ove varijacije bakterija produkuje znatno viši nivo toksina (šesnestostruko povećanje za toksin A i 23 puta za toksin B). Pored toga toksin se proizvodi u ranijoj fazi infekcije u log-fazi rasta, dok ne-epidemijski sojevi (sojevi uobičajene virulentnosti) obično ne proizvode značajne količine toksina sve do najviše faze rasta – plato faze.
Pojava tog hipervirulentnog soja je povezana s povećanjem incidencije C.difficile, češćim recidivima, težom formom bolesti i povećanim mortalitetom . Osim toga, većina centara čak i u razvijenim zemljama nema mogućnosti identifikacije hipervirulentnog soja C. difficile i taj podatak izaziva nedoumice u pogledu izbora terapije.
Faktori rizika
Tradicionalni faktori rizika za C.difficile uključuju korišćenje antibiotika, bolničko lečenje, i visoku starosnu dob. Poznato je da normalna bakterijska flora debelog crva predstavlja zaštitu od kolonizacije C. difficile. Korišćenje sistemskih antibiotika narušava normalni biotop kolona, povećava mogućnost naseljavanja C. difficile i povećava rizik pojave C.difficile 2 – 16 puta. Kolonizacija C. difficile u adolescenata i starijih osoba udružena je sa promenama u mikrobnom sadržaju creva. Promena crevne flore koja nastaje kao rezultat hospitalizacije ili izloženosti antibioticima može dovesti do razvoja C.difficile. Osim toga, kod osoba sa C.difficile koje su dobijale antibiotike vreme izlečenja proliva je duže, procenat izlečenja je manji a učestalost recidiva C.difficile je viša. Smatra se da je primarni način prenosa KDI sa jedne osobe na drugu fekalno-oralnim putem u nečistoj sredini, zagađenim predmetima i izlučevinama i zaraženim rukama zdravstvenih radnika. Bolesnici sa C.difficile stolicom izbacuju i šire spore u okolinu. Ove spore su otporne na mnoge dezinficijense koji se najčešće koriste u bolnicama . Organizam domaćina stvara antitoksine i antitela kao zaštitu protiv C.difficile. Međutim, ovaj imunološki odgovor se smanjuje sa starošću. Time se objašnjava povećana učestalost, ozbiljnost i ponavljanje C.difficile u starijih osoba.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari