Smetnje u razvoju govora – mucanje

Sažetak:

Uzimajući za temu razvoj govora, važno je napomenuti da među decom postoje velike individualne razlike u ovladavanju govorom. Dete prvu reč može da izgovori sa 9 meseci, ali i sa dve godine, dok kasnije normalno postiže govorno-jezički razvoj. Zato se može reći da kašnjenje u razvoju govora može biti individualna razvojna karakteristika, ali i poremećaj.
Najčešći problemi u razvoju govora kod dece su artikulacija glasova, dislalija (loš izgovor glasova), disfazija (nedovoljno razvijen govor) i mucanje (narušen tempo govora).
Kad roditelji posumnjaju na zaostajanje u razvoju govora deteta, trebali bi odmah da se obrate stručnjaku – logopedu. Ako je dete još premalo za rehabilitaciju, roditelji će dobiti informacije i savete za postupak s njim dok malo ne poraste, i tako će steći sigurnost i smanjiti zabrinutost koja u velikoj merimože uticati na komunikaciju sa detetom.
Traženje pomoći u pravo vreme, nakon čega sledi dijagnostikovanje i otkrivanje uzroka u govornom razvoju, može pomoći otklanjanju uzroka ili barem ublažavanju poremećaja.

2
3
1. Uvod

Dete svakim novim danom usvaja nove reči. Bez obzira da li je dete prvo progovorilo „mama“ ili „tata“, imenovanje važnih osoba u detetovom životu čini početak lingvističke faze razvoja govora. Nakon pojave prvih reči deca brzo počinju da povezuju reči u rečenice i u relativno kratkom periodu (do treće godine) ovladavaju osnovama maternjeg jezika te njihov govor postaje razumljiv i širem krugu ljudi.
Roditelji obično, u uzajamnoj komunikaciji i razumevanju dečijih potreba upoređuju govor svog deteta sa govorom dece iz bliže okoline i tako zapravo postaju prvi dijagnostičari ukoliko posumnjaju da se govor ne odvija tempom kojim bi trebao.
Postoje različite vrste poremećaja govora i jezika kod dece. Neophodno je da roditelji na vreme prepoznaju ove poremećaje i da se obrate logopedu, a ne da se čeka polazak deteta u školu.
Usporen razvoj govora je problem koji se javlja najčešće do treće-četvrte godine. Dete razume govor okoline, ali rečenica nije gramatički ispravna. Nedovoljno razvijen govor je kada dete ima 6-7godina, ali govor je pojmovno siromašan, rečenica kratka i agramatična.
Deca sa zakasnelim govornim razvojem (bez oštećenja sluha, neuropsiholoških i anatomskih smetnji perifernih govornih organa) imaju različite govorne probleme u izgovoru većeg broja glasova, u verbalnom pamćenju, nepravilno upotrebljavaju gramatičke oblike i teško se verbalno izražavaju.
Stepen oštećenja je različit i kreće se od nultog nivoa (alalija), do izrazitih leksičkih i gramatičkih teškoća (razvojna disfazija), do normalnog izražavanja ali sa teškoćama u čitanju (disleksija), pisanju (disgrafija), ili poremećaju ritma i tempa govora (mucanje).
Mucanje se najčešće javlja između 2. i 4. godine života. Češće je kod dečaka nego kod devojčica. Između 2. i 3. godine života sa govorom napreduje i cela motorika, nervni sistem se snažno angažuje i mozak treba da obavi mnogo zadataka odjednom. Zbog nezrelosti nervnog sistema ovaj problem je izražen kod dece koja imaju nešto sporiji govorno-jezički razvoj. Mucanje je vezano za povećana interesovanja deteta za svet koji ga okružuje, a može da bude uzrok i stresni događaj. Roditelji u svojoj dinamici života nemaju uvek dovoljno vremena da saslušaju svoje dete, a naročito se nema razumevanja za njegova oklevanja u govoru. Počinju da ga ispravljaju, požuruju, a samim tim samo produbljuju govorni problem. Potrebno je u stvari da roditelji ne govore brzo, gledaju dete u oči dok razgovarate s njim, jer je govor odraz i našeg psihičkog stanja. Konverzaciju treba voditi strpljivo, lagano i kroz kraće dijaloge.