Proizvodnja biljaka u zaštićenom prostoru
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Seminarski radovi, Skripte, Medicina
Objavio elementary 08. maj 2014. Prijavi dokument
UVOD
Rascep usne predstavlja jadnu od najčećih kongenitalnih malformacija (urodjenih mana) koja nastaje usled greške tokom embrionalnog razvoja, u periodu formiranja nepca, izmedju četvrte i sedme nedelje embrionalnog razvoja.Zbog ove greške dolazi do pomeranja i deformisanja gornje usne i nosa. Rascep usne se često nalazi u okviru sindroma, pa se javljaju udružene anomalije poput slabijeg rasta i razvoja, anomalija zuba i brojnih unutrašnjih organa. Najčešće se rascep usne javlja u sklopu sa rascepom nepca (kod preko50 % pacijenata).
Savremeno shvatanje rascepa usana i nepca zasniva se na nomenklaturi koja se bazira na embriološkoj podeli nepca na primarno i sekundarno. Primarno nepce obuhvata usnu, kolumelu, zadnji deo septuma nosa i premaksilu do foramena incisivuma. Sekundarno nepce obuhvata tvrdo i meko nepce distalno od foramena incizivuma. Zbog pojednostavljenja ranijih nomenklatura sada se svi rascepi dele na:
Svi ovi rascepi mogu biti:
Epidemiologija
Predstavljaju najčešću kongenitalnu anomaliju glave i vrata. Javlja se na 500 – 700 novorođne dece. Izolovani rascepi usne se javljaju u 25%, jednostrani rascepi usne i nepca u 40%, obostrani rascepi primarnog i sekundarnog nepca u 10%, a izolovani rascepi sekundarnog nepca u 25% slučajeva. Inače češći su u muškaraca, predežno se javljaju levostrano. Treba istaći i podatak da se 10 – 25% slučajeva javljaju anomalije drugih organa, kao što su prsti ruku i nogu, anomalije srca, mentalna retardacija i sl.
Etiopatogeneza
Etiologija ovih oboljenja je multikauzalna, pored nasleđa važnu ulogu igraju i egzogeni faktori.
Genetski faktor se može u oko 20 – 30% slučajeva dovesti u vezu sa pojavom rascepa. Prenošenje ove anomalije se ne nasleđuje po Mendelovim pravilima nasleđivanja, misli se da se radi o poligenskom tipu nasleđivanja. Pa, stoga se može reći da ako jedan od roditelja ima rascep, onda je rizik da neko od njegove dece ima istu anomaliju, mnogo veći no u opštoj populaciji. Ako jedno dete istih roditelja ima rascep, rizik za pojavu rascepa kod sledećeg deteta je 5%, ako jedan roditelj i jedno dete imaju rascep, rizik da će se i drugo dete roditi sa rascepom je 15%. Ako oba roditelja imaju rascep, rizik pojave rascepa u njihove dece je 60%. Rascepi se mogu javiti u sklopu sindroma sa hromozomskim aberacijama, trizomija 13 – 15, i to u 75% slučajeva. Mogu se javiti u slučajevima trizomije 18, 21, kao i kod Robinovog sindroma.
Od egzogenih faktora u nastanku rascepa pominju se virusna oboljenja majke u prvom tromesečju trudnoće, teratogeni lekovi, avitaminoza B, pušenje i jonizujuće zračenje. Delovanje ovih noksi može biti vrlo opasno, za pojavu rascepa do 12 nedelje trudnoće.
Mehanizam nastanka rascepa primarnog i sekundarnog nepca su različiti.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Komentari
You must be logged in to post a comment.