Odlomak

SAŽETAK

Depresija je jedan od najčešćih psihijatrijskih poremećaja. Procjenjuje se da godišnje zadesi gotovo 100 milijuna ljudi diljem svijeta, a poseban utjecaj na njezino stvaranje i razvoj ima svakodnevni životni stres. Trenutno je depresija za žene zdravstveni problem na drugom mjestu po učestalosti. U ukupnoj populaciji depresija je na četvrtom mjestu prema učestalosti.

U gotovo polovice oboljelih prva depresivna epizoda javlja se prije 40-te godine života. Većina liječenih epizoda traje dva do tri mjeseca, ali ako se neodgovarajuće liječi ili ne liječi, prosječno traje od 6 do 13 mjeseci. Prekid terapije antidepresivima nakon manje od 9 do 12 mjeseci kontinuiranog tretmana povećava rizik od obnavljanja simptoma. S vremenom, kako bolesnik postaje stariji, depresivne epizode obično postaju sve češće i traju sve duže ako se ne liječe. Tijekom dvadesetogodišnjeg perioda bolesnici prosječno imaju 5 do 6 epizoda. U jednog dijela bolesnika, kojih je 5-10%, mogu se pojaviti epizode manije povišenog raspoloženja. Najčešće se javljaju nakon dvije do četiri depresivne epizode. Kada se u bolesnika pojavljuju i depresivne i manične epizode, govorimo o bipolarnom afektivnom poremećaju. Važno je da depresivni bolesnici redovito uzimaju propisanu terapiju (antidepresive), jer se depresivne epizode mogu uspješno liječiti. Djelovanje antidepresiva nastupa odmah a poboljšanja pacijentovog stanja vidljiva su na kliničkoj slici nakon dva, tri, a katkad i šest tjedana. Ako se epizode pojavljuju s velikom učestalošću, terapiju je potrebno uzimati doživotno. Uz terapiju psihofarmacima u tretmanu depresije koriste se i različite psihoterapijske metode. Razumijevanje je ključ uspjeha. Pridržavanje svih savjeta liječnika, uključujući uzimanje lijekova, najbolji je put prema oporavku. Kako liječenje napreduje, treba reći liječniku osjeća li se bolesnik bolje ili lošije nego u početku i kako se osjeća dok uzima lijek. Najvažnije od svega: odmah se javiti liječniku ako se pojave misli da bi sam sebi nešto učinio! Također obitelj i prijatelje treba uključiti u terapijski proces. Oni mogu bolesnika ohrabriti i uliti mu samopouzdanje da lakše prebrodi depresiju. Naposljetku, treba biti strpljiv. Uzroci koji su izazvali depresiju složeni su i poboljšanje nastaje postupno te su mogući relapsi bolesti.

 

 

UVOD

Depresija se ubraja ne samo u najranije opisane bolesti u povijesti medicine, nego i u najčešće psihičke poremećaje današnjice. Riječ „depresija“ podrijetlom je iz latinskog jezika- latinski depressio dolazi od deprimere, što znači potisnuti, pritisnuti, udubiti ili potlačiti. Depresivni poremećaj je u ukupnoj populaciji zdravstveni problem na četvrtom mjestu, a za žene je zdravstveni problem broj dva. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) depresija će do 2020 godine postati drugi svjetski zdravstveni problem. Posljedica je to kontinuiranog porasta broja depresivnih osoba što se prati od 1910. godine. Svaki deseti čovjek ima šansu jednom u životu oboljeti od depresije. Depresija uzrokuje duboke patnje i većina stručnjaka slaže se da je to za čovjeka najbolnije iskustvo s kojim se može suočiti.
Depresija je afektivni poremećaj karakteriziran osjećajem tuge, potištenosti, osamljenosti, beznađa, sumnje u samoga sebe i krivnje. Ovi osjećaji mogu varirati prema intenzitetu i trajanju, te tako mogu biti vrlo intenzivni i trajati duže vremensko razdoblje. Svakodnevne aktivnosti mogu postati otežane, ali pojedinac još uvijek može biti u mogućnosti nositi se s njima. Depresivni bolesnici se rano bude (dva ili više sati ranije nego uobičajeno) ili pak spavaju značajno duže nego što je uobičajeno, ujutro se najčešće loše osjećaju, opisuju jutro kao najteži dio dana, te opisuju veliku usporenost. Depresivna osoba pati od osjećaja krivnje koja je najčešće iracionalne naravi. Depresivna osoba čitavim svojim ponašanjem odaje dojam da nije zadovoljna sa sobom, sklona je nesvjesno kažnjavati sebe.

Važno je istaknuti da depresija nije životni stav, način života, stil ponašanja ili karakterna osobina, već bolest. Depresivnom bolesniku ne pomažu savjeti poput: ne brini, oraspoloži se, budi optimist, itd. Životni problemi, odnosno nepovoljne vanjske okolnosti ne moraju uzrokovati depresiju, niti su neophodne za nastanak depresije. Depresivna epizoda može se označiti kao blaga, umjerena, teška ili teška s psihotičnim simptomima. U gotovo polovice oboljelih prva depresivna epizoda javlja se prije 40-te godine života. Depresija je ozbiljan duševni problem, prava bolest koja se mora liječiti. Podaci govore da 15% depresivnih osoba počini samoubojstvo. Stoga depresija zahtijeva ozbiljan pristup, rano prepoznavanje i adekvatno liječenje s ciljem izbjegavanja posljedica.

 

 

POVJEST DEPRESIJE

Riječ “depresija” podrijetlom je iz latinskoga jezika – latinski depressio dolazi od deprimere, što znači potisnuti, pritisnuti, udubiti ili potlačiti. Poremećaj raspoloženja osobito depresija, poznati su još iz antičkih vremena. Na jednom egipatskom papirusu (1500. god. p.n.e.) zabilježena je rasprava mudraca koji kažu kako „duša postaje teška uz očuvana sjećanja“. Na starom je testamentu zabilježeno hirovito ponašanje kralja Saula kao raspoloženje koji se mijenja od ushićenosti do depresije. Smatra se da jedan od prvih opisa ove bolesti potječe od Hipokrata (o. 460. pr. Kr.– 380. pr. Kr.) koji ga je nazivao melankolijom. On je uzroke bolesti tražio u promjeni odnosa značajnih sastojaka ljudskog organizma, tj. Da melankolija nastaje zbog utjecaja crne žuči i flegme na mozak „tamneći tako dušu“.

Hipokrat je iznio pretpostavku da su duševni poremećaji rezultat oboljelog mozga, i da je “sumanut čovjek” zapravo bolestan čovjek. osnovi simptoma Hipokrat nije postavljao dijagnozu, nego prognozu bolesti. Uz medikamente u tretmanu duševnih bolesti (u to vrijeme koristili su se različiti biljni pripravci, opij, kanabis, rauvolfija i druge, empirijski nađene tvari) preporučivao je odmor, dijetu, gimnastiku, a kao najprikladniji lijek – rad.

Inzistirao je na tome da liječnik mora poznavati uvjete u kojima bolesnik živi. Osnovna mu je misao bila da u liječenju treba poduprijeti prirodne otporne snage ljudskog organizma.

 

 

ETIOLOGIJA DEPRESIJE

Depresija je kompleksan poremećaj te smatramo da je etiološki uzrokovana interakcijom genetsko-bioloških i psihosocijalnih čimbenika. Depresija spada u skupinu poremećaja karakteriziranih kao poremećaji raspoloženja. Što se tiče biokemijske teorije razvoja aktualne su dvije hipoteze, kateholaminska i serotoninska (indolaminska) hipoteza. Pretpostavlja se da je riječ o disregulaciji sinaptičkog prijenosa biogenih amina, noradrenalina i serotonina (koji je povišen kod manije a smanjen kod depresije).

Afektivni poremećaji pokušavaju se objasniti i domaminskom hipotezom (kod depresije je smanjena aktivnost dopamina) zatim poremećenom ravnotežom između aktivnosti kolinergičnih i adrenergičnih mehanizama u centralnom živčanom sustavu, te poremećenu regulaciju GABA (gama-aminomaslačna kiselina)-ergičkog sustava (snižena aktivnost).

Ostale promjene koje se primijećene kod bolesnika su prije svega proširenje moždanih komora, studije su također pokazale smanjenje cirkulacije krvi u kori mozga, posebno na frontalnim područjima. Depresivni poremećaji mogu se pojaviti udruženi sa mnogim drugim neurološkim poremećajima kao što su npr. moždani tumor, cerebrovaskularni inzult, Parkinsonova bolest, Hantingtonova bolest, multipla skleroza, epilepsija.

Nekada se vjerovalo kako je depresija isključivo funkcionalni poremećaj mozga koji nastaje pod utjecajem različitih psihosocijalnih čimbenika i ima tendenciju ponavljanja. Bolest se u početku javlja kao interakcija stresnih životnih događaja i konstitucije, ali poslije dvije-tri epizode pacijenti više ne prepoznaju stres kao uzrok ponovnog “pada u depresiju”, već im se čini da jednostavno bolest dolazi spontano sama od sebe.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Psihologija

Više u Skripte

Komentari