Odlomak

U okviru ministarstva inostranih poslova svake države, pa tako i Ministarstva spoljnih poslova Republike Srbije, postoji služba koja se bavi konzularnim poslovima. Ova direkcija koordinira rad naše konzularne mreže u inostranstvu, pomaže im u radu, prima zahteve stranaka kada imaju elemente inostranosti, ali istovremeno, pored protokola, ima glavnu ulogu u posredovanju između stranih diplomastko-konzularnih predstavništava i naših državnih organa.
Početak razmene dobara između ljudi uslovio je i pojavu lica koja su štitili strane trgovce iz drugih krajeva: u staroj Grčkoj prostate, kasnije “proksen” (ekvivalent za konzula). U Egiptu je grčke trgovce štitio “magistrat” u svojstvu sudije, a u Rimu “pretor peregrinis”. U srednjem veku, sa razvojem manufakturne trgovine, ustanove proksena, magistrata i pretor peregrinis, transformišu se u državne konzularne predstavnike čije se funkcije proširuju izvan trgovine, na ekonomiju uopšte i delom na politiku – sve do 17. veka kada se počinje sa diplomatskim misijama. Nakon industrijske revolucije i razvoja trgovine na novim osnovama, ustanova konzla ponovo dobija na značaju. Prva Konvencija koja reguliše status konzula zaključena je između Francuske i Španije 1769. godine, a razvijaju se i unutrašnja zakonodavstva u vezi sa ovim institutom (Francuski ordonans 1781, Holandski konzularni poslovnik 1786, Akt o konzularnoj službi 1792. u SAD). Razvoj ustanove konzula se završava kodifikacijom konzularnog prava Bečkom Konvencijom o konzularnim odnosima iz 1963 godine.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Pravo

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari