Odlomak

Uvod
MMF je međunarodna kooperativna institucija koju čine 182 zemlje,dobrovoljno učlanjene,jer prednost vide u zajedničkom dogovaranju u okviru ove institucije,a sve u cilju postizanja što stabilnijeg međunarodnog sistema poslovanja.
Takođe,MMF je institucija koja pozajmljuje novac svojim članovima koji imaju probleme sa finansijskim obavezama,ali samo pod uslovom da preduzmu mere za eliminisanje tih poteškoća.MMF nema nikakav autoritet nad domaćom ekonomskom politikom svojih članova.
Do potrebe za organizacijom kao što je MMF došlo je posle velike ekonomske krize 30-ih godina ovog veka. Veliki broj država sa Velikom Britanijom na čelu moralo je da napušta zlatno pravilo. Taj sistem je nailazio na poteškoće u vreme nastajanja monopola i koncentracije kapitala. Došlo je do opadanja životnog standarda. Neke države su težile skoro potpunom eliminisanju upotrebe novca a druge su prodavale svoju valutu ispod realne cene da bi smanjile poslovanje drugih zemalja. Odnos između novca i vrednosti roba je postao nejasan. Ovakva praksa je poznata pod nazivom kompetitivna devalvacija.
Cene dobara na svetskom tržištu su pale za 48% , a vrednost međunarodnog poslovanja za 63%. Tokom 30-tih godina dolazi do nekoliko međunarodnih konferencija sa ciljem da se spreče monetarni problemi. Trebalo je stvoriti sistem koji će se baviti monetarnim pitanjima i rešavanju monetarnih problema. Zahtev za takvim sistemom su zatražili Harry Dexter White iz SAD-a i John Maynard Keynes iz UK. Međunarodna zajednica je prihvatila ovaj sistem a dogovor o uspostavljanju Međunarodnog monetarnog fonda se desio u gradu Bretton Woods, New Hampshire, USA, 22-og Jula 1944 godine.
Dogovoru su prisustvovali 44 delegata raznih zemalja. MMF je počeo zvanično sa radom u Vašingtonu maja 1946 godine sa 39 članova

Cilj MMF-a

Osnovni ciljevi MMF-a su:
– Unapređenje međunarodne saradnje kroz konsultacije i zajedničko rešavanje monetarnih problema.
– Proširivanje međunarodne trgovine, rast zaposlenosti, dohotka i proizvodnje.
– Stabilizacija deviznih kurseva I sprečavanje konkurentskih depresijacija.
– Multilateralizam u međunarodnim plaćanjima za tekuće transakcije I uklanjanje deviznih ograničenja koja sputavaju rast međunarodne trgovine.
– Obezbeđenje finansiskih sredstava za pomoć zemljama članicama u uravnoteženju platnog bilansa.
– Smanjenje platnobilansnih neravnoteža.
Zadatak MMF-a nije smo rešavanje problema pojedinih zemalja već i funkcionisanje međunarodnog monetarnog sistema kao celine. Njegovi članovi zajedno rade na uspostavljanju stabilnog svetskog rasta. MMF radi na pronalaženju načina da se preduhitre, kontrolišu i rešavaju finansijske krize.

4.Finansijska osnova MMF-a

Na osnovu člana III odeljak 3 iz Breton Vudsa zemlje članice su bile dužne da izvrše upis kvota i kao minimum, svaka zemlja članica je u zlatu plaćala manji iznos od sledeća dva iznosa: 1) 25% svoje kvote, 2) 10% od svojih zvaničnih neto holdinga zlata u SAD dolarima. Ostatak kvote se upisivao u nacionalnoj valuti. Na osnovu Amandmana II iz 1978 godine predviđeno je da se 25% kvote uplaćuje u SDR ili u konvertibilnim valutama, a 75% u nacionalnoj valuti. Najnovija, jedanaesta opšta revizija kvota bila je 1998 godine i vrednost upisanih kvota je iznosila 212 milijardi SDR.

Kvote imaju 3 osnovne funkcije:

• One su osnovica za određivanje olakšica prilikom povlačenja sredstava fonda
• One izražavaju iznos deviza sa kojima Fond može da računa
• One predstavljaju osnovu za izračunavanje prava glasa zemalja članica
5.Kvote i glasanje – pojam i značaj

Pri uključenju u MMF svaka zemlja članica deponuje određenu sumu novca,zvanu “quota subscription”.Kvote imaju različite uloge i služe za:

• Utvrđivanje broja glasova
• Utvrđivanje maksimalnog iznosa sredstava na korišćenje
• Bazu za dodelu SDR

Kvote određuju glasačku snagu članova,pa iz neravnomernog učešća kvota proističe isto takva neravnomernost u glasovima.Broj glasova se utvrđuje na taj način što sve svakoj zemlji dodeljuje 250 glasova i plus po jedan glas na svakih sto hiljada SDR-a uplaćene kvote.Bogatije zemlje imaju veću glasačku moć. Zemlje koje imaju preko 15% ukupnog broja glasova imaju pravo veta na odluke fonda. Zemlje sa najvećim brojem kvota u MMF-u su: SAD sa 18,25%, zatim idu Nemačka, Japan, Francuska i Velika Britanija.Učešće glasova industrijskih zemalja u ukupnim glasovima kod Fonda iznosi oko 60% a ZUR oko 40%,tako da ZUR mogu da utiču na odluke ako deluju kao grupa jer se mnoge značajne odluke u Fondu donose kvalifikovanom većinom od 70% ili 85%.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari