Odlomak

Načini planiranja

Uvod:

Pod pojmom planiranje se podrazumijeva jedna od osnovnih funkcija menadžmenta. Planiranjem se identificira kuda se želi ići, zašto se tamo želi ići, kako će se stići, da li je potrebna kooperacija i kako će se znati da li je ispravan put ili ne. Planiranje predstavlja fazu procesa upravljanja u kojoj se donose odluke o  ciljevima, programima, planovima i strategijama kojima se usmjerava cjelokupna aktivnost poduzeća. Planiranje je dinamički proces kojim se poduzeće prilagođava unutrašnjim i vanjskim promjenama. Svaka kompanija mora imati dobro razrađen plan prema kojemu će se postaviti i omogućiti da razvija svoje kapacitete na način da u planu definira svoj cilj, viziju, misiju i naravno da donosi prave odluke u pravo vrijeme. Veliki menadžeri upravo znaju kada se takve odluke trebaju sprovesti u djelo i kako će se na taj način upravo ostvariti proces planiranja kojim je tekla jedna povijest kompanije. No, o važnosti planiranja i njegovim načinima biti će rečeno u nadolazećim stranicama ovog seminarskog rada.

1.    Pojam planiranja

Planiranje predstavlja, kao proces, menadžersku funkciju kojom se određuju ciljevi tekućeg poslovanja i razvoja organizacije, zatim predviđanje i definiranje budućih zadataka, kao i uvjeta u kojima se ti zadatci treba da izvršavaju a ciljevi ostvaruju. Ono predstavlja osnovu za obavljanje drugih menadžerskih aktivnosti: organiziranja, vođenja i kontrole.  Ono predstavlja posvećenost ciljevima kojima bismo morali da se bavimo, što obično ne činimo, suočavanje sa činjenicama koje nam se ne dopadaju i postavljanje pitanja za koja nam nedostaje hrabrost da ih postavimo. Planiranje se može definirati kao postavljanje ciljeva, i preciziranje aktivnosti, putova i resursa za njihovo ostvarenje. Planiranje je pokušaj da se predvidi i oblikuje budućnost, a kako je budućnost po svojoj definiciji neizvjesna, puna rizika, opasnosti i neočekivanih obrta treba biti svjestan i ne treba ih smetnuti s uma. To naravno ne znači da od procesa planiranja treba odustati ili da ga treba zanemariti. To samo znači da se treba pridržavati pravila i postupaka u procesu planiranja kako bi se rizici i greške sveli na razumnu i najmanju moguću mjeru. Osnovna prednost planiranja se sastoji u tome što, uz sve ograde, daje jasan pravac kojim treba ići pružajući mogućnost da se predvide resursi koji ce biti potrebni u budućnosti. Još je proslavljeni američki general George Patton rekao:

Dobar plan koji imamo danas bolji je od savršenog plana koji ćemo možda imati sutra (Krkić, 2003:47).

Poznati autor George Steiner je utvrdio da pojam planiranje vodi porijeklo od latinske riječi planus – površina stana, planiranje nacrta i dugo je korišten u tom smislu. koristio se u arhitekturi i građevini.  U engleski jezik je uveden u upotrebu početkom 20. stoljeća. Vezivao se za različite mape i nacrte stambenih objekata. Sam Steiner je planiranje opisivao kao posao u kojem treba odrediti što da se uradi, kako to treba uraditi, kako i tko treba da uradi određene stvari. Postoje različiti pristupi planiranju. Danas se planiranje promatra na dva nivoa: makro i mikro. Makro pristup dobiva na značenju početkom 20. stoljeća. Planiranje je trebalo da postane alternativa tržišnom načinu privređivanja. Od tada se razvijaju pojmovi kao što su nacionalno planiranje, regionalno planiranje itd. Također, razvijaju se i naučne discipline: ekonomsko planiranje, društveno planiranje i mnoge druge. Promatrano sa mikro nivoa planiranju se može pristupiti iz različitih uglova. Još uvijek ne postoji precizna, jedinstvena, opće prihvaćena definicija pojma planiranje. Sa mikro nivoa planiranje predstavlja fazu, aktivnost ili funkciju menadžerskog procesa. Russel Ackoff planiranje definira:

Rating: 1.0/5. From 1 vote.
Please wait…

Detalji dokumenta

Više u Menadžment

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari