Odlomak

Predgovor
Ovaj rad se fokusira na to kako kreativno razmišljanje i kreativnost može da podrži razvoj strategije i proces planiranja i odlučivanja u organizacijama. Dinamičnost okruženja i nemogućnost lakog predviđanja poslovnih događaja postavljaju pred organizacije nove izazove u pravcu razvijanja konstruktivnosti donosioca odluka. Postoji potreba da se dalje “pogleda” u budućnost i da se nađu ne samo prava rješenja za nastale probleme, nego da se pripreme alternativni scenariji, izlazne varijante i slično. To podrazumijeva širu primjenu kreativnosti u poslovnom odlučivanju. Upravo je to i razlog zbog koga se, inicijalno psihološki, koncept kreativnosti počeo proučavati i sa menadžerskog aspekta odnosno iz ugla donosioca odluka. Cilj ovog rada je da uspostavi vezu između koncepta kreativnosti i strateškog procesa odlučivanja. Rad je koncipiran tako da sledi strukturu koja u prvom dijelu daje opšta objašnjenja i definicije procesa strateškog menadzmenta i kreativnosti i njeno razgraničenje u odnosu na neke srodne kategorije – mudrost i inovacije. Analiza faktora daje uvid u sve determinantne kreativnosti, odnosno ukazuje na sve one pretpostavke koje je potrebno zadovoljiti da bi se razvila primjena kreativnosti u strategijskom procesu. Dio rada obrađuje primJenu i značaj koncepta kreativnosti u svakoj pojedinačnoj fazi procesa odlučivanja – identifikovanje problema i dijagnoza, generisanje alternativa i izbor i ocJena alternativa. Takođe, predmet posebne analize su i tehnike koje se koriste u cilju povećanja kreativnosti tokom procesa odlučivanja.

Ključne reči: kreativnost, strategijski process I odlučivanje

 

 
UVOD
Oblast kreativnosti je, zbog svoje prirode, najprije proučavana od strane psihologa. Akcenat je bio na kognitivnim procesima koji su povezani sa kreativnošću, kao i na samom procesu kreativnog promišljanja. Zbog toga i ne čudi što je većina definicija koje se koriste za objašnjavanje kreativnosti isuviše apstraktna i teško razumljiva sa aspekta menadžera. Termin kreativnosti je lakše intuitivno razumjeti nego definisati. Psiholog Torrance definiše kreativnost kao proces postojanja senzitivnosti za probleme, nedostatke, rupa u znanju, nedostajuće elemente, disharmoniju, kao i za identifikovanje različitosti, traganje za rješenjima, nagađanjima, formulisanje hipoteza o nedostacima – njihovo testiranje i provjeravanje i saopštavanje rezultata. Intuicija, prihvatanje rizika, spontanost i inovativnost su elementi kreativnog procesa. Teškoće u definisanju kategorije kreativnosti mogu usloviti niz nedoumica u odnosu kreativnosti i nekih bliskih kategorija – znanja, inovacije, mudrosti. Kao što je poznato, podaci predstavljaju opažanja ili činjenice izvan konteksta, te sami po sebi ne nose nikakvo značenje. Informacije nastaju kad se podaci stave u kontekst koji ima značenje, često u obliku poruke. Znanje predstavlja naša vjerovanja i vrijednovanja koja se zasnivaju na smisleno organizovanom skupu informacija ili poruka do kojih dolazimo iskustvom, komunikacijom ili zaključivanjem. Korigovanjem znanja koje je primjenjeno u praksi i odlučivanju sa stečenim iskustvom dobija se mudrost. Mudrost u kombinaciji sa kreativnošću stvara inovaciju koja se potvrđuje u praksi i dovodi do novog iskustva i velikih uspijeha. Kreativnost je bitna odlika savremenog menadžera, fenomen čije su razvojne mogućnosti gotovo neograničene. Kreativnost se realizuje kroz kreativni proces, u kome se ogledaju individualne stvaralačke posebnosti, koje naročito dolaze do izražaja u originalnosti kreativnih postupaka, brzini uočavanja i rješavanja problema, bržem i produktivnijem usvajanju znanja. Kreativnost se razvija radom, učenjem. Kako osloboditi kreativnu misao menadžera, jedno je od aktuelnih pitanja savremenog menadžmenta. Za ispunjenje tog cilja menadžeru su na raspoloženju brojni izvori, koji bude radoznalost, nemir, zainteresovanost i stvaralačke težnje. Tako, sa jedne strane postoje oni činioci kreativnosti, koji postiču kreativnost kod menadžera, a sa druge strane su činioci koji je sputavaju. Permanentnim radom na razvoju prve grupe činioca kreativnosti i otklanjanju negativnih dejstava činioca druge grupe, kreativna ličnost menadžera može dobiti nove dimenzije.

 

 

 

PROCES STRATEŠKOG MENADŽMENTA
Strategija preduzeća razvija se kroz proces strategijskog menadžmenta unutar koga je neophodno definisanje pet osnovnih koraka. To su analiza okruženja organizacije, usmjeravanje organizacije, formulisanje strategije, implementacija strategije i strategijska kontrola. Da bi se to ostvarilo neophodno je razumjeti postulate proaktivnog pristupa u upravljanju, upoznati se sa savremenim menadžerskim konceptima i alatima koji se koriste u procesu strategijskog menadžmenta, kao i sa mogućim načinima upotrebe strategijskih resursa. Analiza okruženja kompanije predstavlja specifičan vid monitoringa, odnosno procesa nadgledanja i kontrole. Cilj je odrediti sadašnje i buduće šanse i pretnje koje mogu da utiču na sposobnost kompanije da dostigne postavljene ciljeve. Okruženje organizacije je sastavljeno od eksternih i internih faktora koji deluju na napredovanje kompanije ka postavljenim ciljevima. Svrha analize okruženja je identifikovanje procene okruenja tako da menadžment može racionalno da reaguje i da poveća uspjeh kompanije. Strateški menadžment ima svoj postupak, tok, razvoj, učesnike, odnosno, u krajnjem, način rada u nekom vremenu, pa govorimo o procesu strateškog menadžmenta. Proces strateškog menadžmenta je dinamičan i kontinuiran. Promjena cijele strategije može izazvati promjena jedne varijable, odnosno komponente. Zavisno od , proces utvrdjivanja i izbora strateške opcije trebalo biponoviti, kako bi se adaptirala strategija prema promjeni okruženja.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Menadžment

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari