Odlomak

Reč etika potiče od grčke reči ethos – običaj i ethikos – moralan. Etika je nauka o moralu, nauka o proučavanju i procenjivanju moralnih vrednosti. To je filozofska disciplina, koja proučava moral, njegovo poreklo, ciljeve i smisao. Etike su nacionalni stereotipi koje jedno društvo i nacija propagiraju o sebi samom i veoma se razlikuju. Tako da ono što je etično za jednu naciju ne mora da bude i za drugu.

Etika se može definisati na više načina. Za početak, etika je filozofska disciplina koja ispituje smisao i ciljeve moralnih htenja, temeljne kriterijume za moralno vrednovanje, kao i zasnovanost i izvor morala uopšte.

Etika je skup moralnih pravila i principa koji definišu pravilno i pogrešno ponašanje određene osobe ili grupe. Etika je širi pojam od morala i ona predstavlja filozofsko shvatanje morala, dok je moral konkretan oblik ljudske slobode određen pravilima ponašanja među ljudima. Moral možemo da definišemo kao skup pisanih i nepisanih pravila o ponašanju ljudi, koji se zasnivaju na etičkim normama.

Definisanje etike usmerava na sledeće aspekte:
o Etiku imaju ljudi, a ne organizacije;
o Etičko ponašanje se razlikuje od osobe do osobe;
o Etika je relativna, a ne apsolutna.

Etika zajedno sa estetikom spada u zajedničku oblast filozofije koja se naziva aksiologija ili teorija vrednosti. Ona se bavi izučavanjem morala i pojmovima dobrog i ispravnog. Etika nastoji da reši pitanja ljudske moralnosti putem definisanja koncepata kao što su dobro i zlo, pravo i pogrešno, vrlina i porok, pravda i zločin.

1.1.Etičke teorije i pristupi

Etičke teorije je moguće grupisati u tri osnovne grupe : deskriptivna etika, normativna etika i metaetika.

• Deskriptivna etika podrazumeva proučavanje i opisivanje morala, ljudi, kulture i društva i obezbeđuje osnovu materijalnoj normativnoj etici. Takođe sprovodi i komparacije različitih moralnih sistema, zakona, verovanja, principa i vrednosti. Deskriptivna etika uključuje istraživanja iz oblasti antropologije, psihologije, sociologije i istorije kao deo procesa razumevanja onoga što ljudi rade ili veruju o moralnim normama.

• Normativna etika (poznata i kao moralna teorija) formira i povezuje različite moralne norme, pravila i vrednosti društva i nalazi temelj za izvođenje posebnih ili pojedinačnih normi i opravdava osnovne principe moralnosti. To je grana etike koja istražuje skup pitanja koja se javljaju kada se razmatra kako treba postupiti, moralno govoreći. Normativna etika ispituje standarde za ispravnost i pogrešnost akcija.

• Metaetika se bavi značenjem moralnih termina, kao i logikom moralnog zaključivanja. Metaetika proučava značenje moralnog jezika i metafiziku moralnih činjenica. Metaetika je grana analitičke filozofije koja istražuje status, temelje i obim moralnih vrednosti, svojstava i reči. Dok se oblasti primenjene etike i normativne teorije fokusiraju na ono što je moralno, metaetika se fokusira na to šta je sama moralnost.

U donošenju odluka menadžeri se uglavnom koriste normativnom etikom i to kroz četiri osnovna pristupa : utilitarističkim, gledište ljudskih prava, teoriju o pravednosti etičkog gledišta i teoriju o integrisanim društvenim ugovorima.

Utilitarni pristup koji su razvili Džeremi Bentam i Džon Stjuart Mili smatra da moralno ponašanje proizvodi najveće dobro za najveći broj ljudi. Usmeren je na učinke, a ne na motive kojima se vode oni koji ostvaruju te učinke. Stoga bi menadžer pri donošenju odluka trebao razmotriti učinke svake alternativne odluke i odabrati onu koja koristi najvećem broju ljudi. Utilitarni pristup propisuje etičke standarde za menadžere koji se odnose na organizacijske ciljeve, efikasnost i sukob interesa.
U pogledu organizacijskih ciljeva taj pristup ističe maksimiziranje profita, ostvarenje koje se postiže visokim kvalitetom i najnižim cenama za kupce. Na taj način se zadovoljavaju interesi kupaca, dobavljača, zaposlenih, deoničara i drugih. Te ciljeve menadžeri trebaju da pokušaju da postignu efikasnom upotrebom raspoloživih resursa, tj. minimiziranjem utrošaka inputa pridržavanjem ekoloških standarda. Pri tome ciljevi menadžera ne bi smeli biti u sukobu sa ciljevima preduzeća.

Gledište ljudskih prava je zainteresovano da ljudska bića imaju fundamentalna prava i slobode koje se ne mogu oduzeti individualnim odlukama. Prema tome, etički korektna odluka je ona koja najbolje podržava prava onih ljudi na koje utiče. Moralna prava koja se moraju poštovati prilikom donošenja odluka su: pravo slobodnog pristanka, pravo na privatnost, pravo na slobodu savesti, pravo na slobodu govora, pravo na pošten proces, pravo na život i sigurnost. Pri donošenju etičkih odluka menadžeri treba da izbegavaju mešanje s temeljnim pravima drugih, npr. odluka o prisluškivanju zaposlenih nasilje nad pravom privatnosti.

Teorija o pravednosti etičkog gledišta smatra da moralna odluka mora biti zasnovana na standardima jednakosti, nepristrasnosti i poštenju. Razlikuju se tri tipa pravde, i to:
1. Distributivna pravda;
2. Proceduralna pravda;
3. Kompenzacijska pravda.

Distributivna pravda zahteva da tretman ljudi ne sme biti zasnovan na arbitrarnim karakteristikama. Pojedinci koji su slični u pogledu relevantnosti za odlučivanje trebaju imati sličan tretman. Tako muškarci i žene ne smeju imati različitu platu ako obavljaju isti posao. Međutim, ljudi koji se stvarno razlikuju, npr., u radnoj veštini ili odgovornosti na radu, mogu se tretirati različito u proporciji sa tim diferencijama. Razlike moraju imati jasne odnose za organizacijske ciljeve i zadatke.

Proceduralna pravda zahteva da se zaposleni pridržavaju pravila, s tim da su ta pravila pravedna i da ih zaposleni doborovoljno prihvataju. Ta bi pravila trebala određivati šta se zahteva od zaposlenih i od preduzeća. Pravila trebaju biti jasno postavljena i konzistentna i sprovoditi se pošteno.
Kompenzacijska pravda pokazuje da pojedincima treba biti nadoknađena šteta koju je učinila odgovorna strana. Štaviše, pojedinci se ne trebaju smatrati odgovornim za stvar nad kojom nemaju kontrolu.

Teorija o pravednosti je najzatvoreniji za mišljenje u okviru domena zakona, s obzirom na to da smatra kako je pravda primenjiva kroz pravila i propise. Taj pristup ne zahteva kompleksne proračune, kao što su oni koje pretpostavlja utilitarni pristup. Od menadžera se očekuje da definišu obeležja po kojima je prihvatljiv različit tretman zaposlenih.

 

 

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

  • 18 stranica
  • Poslovne komunikacije -
  • Školska godina: -
  • Seminarski radovi, Skripte, Menadžment
  • Srbija,  Beograd,  Beogradska poslovna škola Visoka škola strukovnih studija  

Više u Menadžment

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari