Odlomak

 

Vođenje je upravljanje, planiranje, organizacija, motivisanje i kontrola odredjenih aktivnosti sa ciljem ostvarivanja zadatog kompanijskog cilja. Vodjenjem i upravljanjem se obuhvataju i ljudi u radnom procesu i svi njegovi sastavni delovi. Rukovodjenje je usmeravanje ponasanja svih zaposlenih ka dostizanju definisanih ciljeva. U ovom radu ćemo objasniti vođenje kao funkcija menadžmenta, ovlašćenja i odgovornosti, stilovi I teorije vođenja.

Vođenje je definisano kao sposobnost neke osobe da utiče na druge ljude tako da oni sarađuju i doprinose ostvarivanju ciljeva organizacije. Menadžer mora da razume ljudsko ponašanje i mora biti u stanju da ostvari komunikaciju, da motiviše i vodi druge kako bi se ostvarili ciljevi organizacije. Funkcija vođenja sastoji se od uticanja na ponašanje pojedinaca i grupa ljudi na poslu. Vođenje je integralni deo menadžerskog posla, a ne sinonim za menadžment, rukovođenje. Kao jedna od funkcija menadžmenta, vođenje se pretežno bavi međuljudskim aspektima menadžmenta.1

1.Autorite i vlast u vođstvu

Treba imati na umu dva važna pojma autoriteta i vlasti:

Paritet percepcije autoriteta – efikasnost vođenja se povećava u slučajevima kada je percepcija koju vođa ima o svom autoritetu slična percepciji koju o vođinom autoritetu imaju njegovi podređeni.

Izjednačavanje vlasti – do izjednačavanja vlasti dolazi u slučajevima kada deljenje vlasti dovodi do poželjnog ponašanja i obavljanja posla, a ipak obezbeđuje ljudima mogućnosti za lični rast i odgovarajući nivo slobode delovanja ili donošenja odluka.

Autoritet i vrste autoriteta 1.1
Pri razmatranju pojma vođstva, od posebne važnosti je pitanje autoriteta menadžera. Autoritet se može ostvariti po tri osnova, i to kao:4
• zvanični (formalni) autoritet,
• nezvanični autoritet i
• autoritet po osnovu znanja.
Zvanični autoritet je direktno povezan sa organizacionom ulogom. Organizaciona uloga sa sobom nosi određena prava, ali i obaveze. Prava uloge se ogledaju u pravu na ponašanje za koje je neka osoba ovlašćena po osnovu funkcije (uloge) koju ima u okviru organizacije (npr. pravo da zapošljava radnike, da odobrava budžet, da planira isporuke… ).4
Dakle, zvanični autoritet ide zajedno sa položajem, a ne sa ličnošću. Autoritet pripada organizacionoj ulozi i poseduje legitiman izvor koji ovlašćuje pojedinca da odlučuje o stvarima koje se tiču organizacije.
Nezvanični ili neformalni autoritet je druga osnova autoriteta koja omogućava nekoj osobi da vodi druge ljude. Ova vrsta autoriteta naziva se i ličnim autoritetom ili harizmom. Harizma je sposobnost i veština inspirisanja entuzijazma, poverenja u svoje snage i mogućnosti kod sledbenika, kao i izgradnja poštovanja i lojalnosti prema vođi.4

Tehnike vođenja

Pod tehnikama vođenja se podrazumevaju mehanizmi koordinacije koji se kombinuju sa određenim stilom vođenja. Zadatak ovih tehnika je da se intenzitet i momenat intervencije u internim proizvodnim i upravljačkim procesima unapred regulišu. Njihovom primenom svaki zaposleni može unapred predvideti ponašanje pretpostavljenih. On može bolje definisati sopstvene nadležnosti u delovanju i odlučivanju i svesnije ih sprovoditi. Jedna od, danas veoma važnih, tehnika vođenja je menadžment na osnovu dogovora o ciljevima. Ona počiva na principu da se neki cilj postiže utoliko brže što je preciznije formulisan, što se zaposleni jače identifikuju sa njim i što se preciznije mogu dokazati i proveriti očekivani rezultati.4

 

Rating: 5.0/5. From 1 vote.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Menadžment

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari